Faris Marukić
Koja je vrijednost Krima? Sve do sredine 20. vijeka poljoprivreda je bila marginalna zbog nedostatka vode. Krimu nedostaju prirodni resursi na obali. Turizam je zaista uzeo maha tek nakon Drugog svjetskog rata, dok industrija još uvijek čini samo mali postotak ekonomije Krima. Glavna vrijednost Krima oduvijek je bio njegov geografski položaj. To mu omogućava da se koristi kao lokacija projekciju moći na Crno more i okolne zemlje.
Poluostrvo također djeluje kao prirodna granična tačka za ušće Dnjepra i morske puteve iz Odese i Azovskog mora – koji su od velike ekonomske važnosti. S Krima se može ugroziti južnu Ukrajinu i Rusiju.
Vijekovima su Tatari Krimskog kanata koristili svoju bazu na Krimu da bi izvršili napade duboko u ono što je danas Rusija, Ukrajina, Poljska i Moldavija. Stigli su čak do Moskve, spalivši grad 1571. godine. Za zemlju bez privrede ropstvo je bilo ekonomska žila kucavica. Tatari su redovno napadali slavenske zemlje u potrazi za robovima.
To ih je dovelo u sukob s Rusima i polunomadskim Kozacima – koalicijom pravoslavnih slavenskih grupa, uključujući Ukrajince i odbjegle kmetove iz Poljske i Rusije. Kozaci i Tatari su se često sukobljavali i vršili upade na jednoj i drugoj strani. Kozački vojskovođa Ivan Sirko je 1675. godine izvršio je napad na Krim sa 10.000 ljudi. Zaobišao je snažno utvrđenu prevlaku Perekop u sjeverozapadnom uglu Krima i vjerovatno prešao Sivaš, ogromno područje slanih laguna i močvara sjeverno od Krima.
Sirkova vojska je marširala do glavnog grada Tatara, Bahčisaraja, paleći i pljačkajući dok je išla. Oni su sa sobom željeli povesti i oko 7.000 Slovena koji su bili porobljeni od Tatara. Ali oko 3.000 nije htjelo da ode – prešli su na islam, au nekim slučajevima i bili braku s Tatarima. Sirko ih je masakrirao kao izdajnike.
Narodna predaja kaže da je Sirko nakon masakra rekao :„Bolje ti je da spavaš do Sudnjeg dana, nego da se nastaniš na Krimu i rađaš djecu i budeš zauvijek proklet". Vratio se u Zaporožje s ostalih 4.000 i ogromnim plijenom.
Ruski knez Vasilij Golitsin podigao je ogromne vojske 1687. i 1689. godine– oko 100.000 ljudi svaki put – da napadne Krim. Međutim, u oba navrata to je bila katastrofa. Tatari su spalili stepu kako bi konjima uskratili travu i nije bilo vode za piće. Rusi su stigli do utvrđenja kod Perekopa i otkrili da ne mogu da prebace svoju artiljeriju preko jarka koji su Tatari iskopali preko prevlake. Odustali su i otišli kući bez bitke, ali su ipak uspjeli izgubiti više od pola ljudi -ponajviše od bolesti.
