Još u februaru, Međunarodni institut za strateške studije je bacio pogled na gubitke tenkova Rusije u Ukrajini. Njihova procjena je bila da je Rusija izgubila oko 40% cjelokupne predratne tenkovske flote i oko 50% T-72 tenkova svog glavnog oslonca. U određenom smislu, uprkos isporuci zastarjelih tenkova T-62 i T-54 na bojno polje (neki su i modernizirani), ruska tenkovska flota je zapravo sve novija… jer se toliko starih tenkova uništeno da noviji tenkovi povećavaju procentualnu zastupljenosti, iako je ukupan broj tenkova sve manji. To svakako ne znači da su novi tenkovi neranjivi, ili čak znatno manje ranjivi na protutenkovsko oružje.
U ovom trenutku, Oryx izvještava da je Rusija izgubila najmanje 460 tenkova klase T-80 i najmanje 58 tenkova T-90. Ukupan broj T-90 prije početka invazije procijenjen je na oko 400. Činjenica da je gore navedeni i T-90S tenkovi nešto govori, jer je ovo izvozni model. Rusija koristi tenkove koje je napravila za prodaju nekom drugom da podrži svoju vojsku.
Ipak, nakon svega što se dogodilo, Rusija još uvijek ima oko 2.000 funkcionalnih tenkova, ali hajmo malo o novajlijama na frontu...
Britanski Challenger 2 je nevjerojatan tenk, koji ima impresivan omjer u dvobojima protiv iračkih tenkova u Zaljevskom ratu. Ti irački tenkovi bili su mješavina T-54, T-62 i T-72 (uključujući verziju proizvedenu lokalno u Iraku), uključujući američke tenkove iz 1950-ih. Irak je također imao veliki broj starih sovjetskih lakih amfibijskih tenkova PT-76, što nije čudno ako bi malo više analizirali kako je razmišljao Sadam Husein...ali bolje da ne počinjemo o tome.
U svakom slučaju… Challenger 2 je prošao kroz ove iračke tenkove bez ijednog gubitka, i to je impresivno. Ali to je učinila na osnovu tri stvari: prvo, irački tenkisti su skoro svi bili slabo obučeni i nedovoljno snabdjeveni; drugo, njihovi tenkovi su bili loše održavani i često loše pozicionirani da dočekaju britanski napad; treće, broj britanskih tenkova uključenih u napad često je značio da su oni brojčano nadmašili iračke snage u tom području.
Postoje prilično dobri argumenti da prva dva od ta tri faktora važe i u Ukrajini. Upravo sada, neki od Rusa koji sjede u onim tek pristiglim tenkovima T-54 će sjediti tamo i buljiti u nepoznate komande, ili će gledati poluprijatan video s uputama na YouTube-u. Ali ta treća okolnost, faktor pukih brojeva, još uvijek nije na ukrajinskoj strani, uprkos svim ruskim gubicima. Rusija još uvijek ima 2.000 tenkova u Ukrajini. Mnogi od njih mogu biti i inferiorni, ali i dalje su mnogobrojniji.
Ono što Ukrajina svakako želi da uradi – osim da uvjeri SAD i druge da pošalju mnogo više opreme – jeste da čuva ove resurse kako bi ostvarila maksimalan rezultat. To je razlog zašto mnogi ljudi sumnjaju u scenario o kome maštaju ljubitelji video igrica u kome će Ukrajina „utjerati sve u Bakhmut“. Ali hej, ako možete natjerati Rusiju da premjesti još više ljudi i opreme u Bakhmut kako bi se pripremila za tu veliku kontraofanzivu… to samo čini svaku drugu tačku linije slabijom. Bakhmut treba braniti jer "drži zaposlenim "veliku koncentracije Rusa, ali taj grad zaista nema neku stratešku važnost.
