Jesu li najbolji sinovi BiH ginuli za ovo?

Piše: Almasa Hadžić

U četvrtak, u Banovićima, kažu oni koji su prisustvovali političkom obračunu dvojice izdanaka SDA, za dlaku je mogla pasti mrtva glava.

Jedan stranački vođa, pride načelnik općine, sve u odjelu i lakiranim cipelama, potpomognut administrativno-medicinskom logistikom čaršije kojom vlada, nasrnuo je na drugog stranačkog vođu potpomognutog, isto tako, njegovom stranačkom logistikom, samo, ovog puta, bez oficijelne političke moći u gradu u kome je i sam vladao najmanje 20 godina.

I nije ovo prvi put.

Na jednom od posljednjih kongresa SDA, kada su oba urinirali u jednu „partijsku tikvu“, aktuelni načelnik Banovića Bego Gutić, isto tako, zanogatao se na svoje stranačke kolege u Sarajevu koje su, na očigled svih prisutnih, shodno „demokratskim uzusima stranke“, krali glasove ovoga s kojim se on jučer pokušao fizički razračunati, to jest Mirsada Kukića, kako bi ga onemogućili da bude izabran u više strančke organe.

I onda na kongresu, i jučer pred zgradom RMU Banovići, posla su imali „savjesni građani“ i, naravno, policija.

Slika koja je jučer otišla iz Banovića, slika je svog političkog jada koji je okupirao državu Bosnu i Hercegovinu i srozao njen, ali i naš ugled, da se, ko imalo obraza ima, svojoj djeci stidi u oči pogledat.

Jesu li najbolji sinovi BiH, uporno se pitamo, svoje živote dali da bi se vođama zvale razne lokalne barabe koje su se bez ikakvih intelektualnih, obrazovnih, moralnih i svih drugih referenci potrebnih da neko bude prvi među prvim, poput kišnih glista, uvukli u naše i živote naše zemlje?

Nisu, naravno!

Ginuli su sanjajući ideal države u kojoj će vladati zakoni, u kojoj će ljudi s odgojem, moralom, znanjem, obrazovanjem, kulturnim ponašanjem, ustvari, najbolji među nama, predstavljati i voditi nas, a ne oni koji će svojom bahatošću, neznanjem, nekulturom gaziti čast i ugled, kako živih, tako i mrtvih građana BiH.

Može li iko normalan u ovoj državi zamisliti situaciju da se ljekar, direktor Doma zdravlja, u vrijeme pandemije, a kako se to jučer dogodilo u Banovićima, pridruži masi građana koja, bez ikakvog poštovanja epidemioloških mjera, u znak podrške kliče načelniku općine, a on među njima, bez trunke profesionalne odgovornosti sve to mirno posmatra.

Za iole normalnog čovjeka takva situacija bi se smatrala nemogućom.

Partijske vođe u Banovićima se već nekoliko godina međusobno krve i verbalno (još uvijek!) ubijaju, baš kako su se godinama prije zavade, grlili, ljubili, mazili, jedan drugog gurali na dobro plaćene državne jasle i kroz prste gledali na sva njihova zaobilaženja zakona, odnosno kriminale.

Bruka koju smo jučer vidjeli u Banovićima, nije, naravno, samo kuriozitet ovoga grada.

Sličnog ponašanja „prvaka“ političke i izvršne vlasti puna je BiH, samo što snimatelji ne mogu da stignu na sve njihove „performanse“.

Za one koji, još uvijek, naivno, postavljaju pitanje zašto nas takvi predvode, odgovor je jednostavan: nismo ih, prije glasanja na izborima pitali odakle im diplome, kako su se dograbili vila i stanova, bijesnih auta, bankovnih računa, a koliko do jučer bili fukara kao i većina nas koji se danas crvenimo zbog njihovog ponašanja.

Ipak, do nas je.