Zanimljivo je da se to dešava u isto vrijeme dok premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković američkog državnog sekretara Marca Rubija na Sigurnosnoj konferenciji u Minhenu uvjerava da se, uz ostalo, zalaže za "nastavak aktivnosti u pogledu realizacije projekta Južne plinske interkonekcije".
Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA), državna novinska agencija Republike Hrvatske, Hrvatska radiotelevizija (HRT) i drugi mediji bliski vladi u Zagrebu prenijeli su 12. februara da Evropska unija (EU) neće pratiti eventualne američke investicije u Bosni i Hercegovini koje bi se temeljile na eksploataciji fosilnih goriva, pa tako ni projekt plinovoda Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina – Hrvatska.
Pozivajući se - "znakovito" - na medije bliske Miloradu Dodiku, mediji u Zagrebu na istaknutim mjestima prenose da "Brisel ima čvrsto stajalište o tome da treba podržati projekte koji se temelje na obnovljivim izvorima energije, a gradnja novih plinovoda nije jedna od tih", pa HINA zaključuje da se "Brisel i Washington i na tom planu razlikuju u odnosu na BiH".
"Delegacija EU-a izrijekom je potvrdila da ih to ne zanima i da Bosna i Hercegovina ne može računati na finansijsku potporu za projekte koji bi samo povećali dugoročnu ovisnost o fosilnim gorivima i protivili se klimatskim ciljevima", navodi HINA.
Dok hrvatski mediji skeptično pristupaju cijelom projektu, tvrdeći da "politika (ne navodeći koja) u Bosni i Hercegovini komplicira projekt Južne interkonekcije", nameće se pitanje je li na sceni još jedan suptilan pokušaj bojkotiranja strateškog projekta administracije Donalda Trumpa, a da se to, jasno, ne kaže.
Zanimljivo je da se to dešava u isto vrijeme dok premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković američkog državnog sekretara Marca Rubija na Sigurnosnoj konferenciji u Minhenu uvjerava da se, uz ostalo, zalaže za "nastavak aktivnosti u pogledu realizacije projekta Južne plinske interkonekcije".
U ovom kontekstu legitimno je pitanje šta ova odluka EU o Južnoj plinskoj interkonekciji znači imajući u vidu činjenicu da su države članice EU-a potkraj januara ove godine usvojile uredbu koja uvodi pravno obvezujuću, postupnu zabranu uvoza ruskog ukapljenog prirodnog plina (LNG) i plina iz plinovoda, s potpunom zabranom od kraja 2026., odnosno jeseni 2027. godine.
Znači li to da se Bosna i Hercegovina ostaje u zagrljaju energetskih interesa Rusije, i to iako je kandidatkinja za članstvo u EU?
Naime, Evropska unija je finansirala LNG i plinske interkonekcije u Poljskoj, Grčkoj i Litvaniji kao instrument smanjenja ovisnosti o Moskvi. Odbijanje sličnog modela u Bosni i Hercegovini stoga otvara pitanje kriterija koji se primjenjuju na Zapadni Balkan. Nije li to, na koncu, u interesu Milorada Dodika i vlasti Vladimira Putina?
Ako je pozicija Brisela već takva, znači li to da je stav o Južnoj plinskoj interkonekciji donesen bez Republike Hrvatske, odnosno uprkos činjenici da se Andrej Plenković zalaže za njen nastavak? Teško.
Je li onda moguće da je Zagreb lobirao za ovakav stav Brisela? Vrlo moguće — posebno zbog tajminga i mjesta odakle je vijest lansirana, što upućuje na poznatu koordinaciju s vlastima bh. entiteta Rs, koje se tretiraju kao "partneri" i "saveznici". Da li, protivljenjem EU, Zagreb zapravo indirektno gradi poziciju za eskiviranje cijelog projekta? Ako jeste, zašto?
Sve su to legitimna pitanja na koja bi javnost trebala dobiti jasne odgovore, jer se ovaj projekt itekako tiče Bosne i Hercegovine.
Šta ovakva pozicija EU znači za Bosnu i Hercegovinu u energetskom smislu, pitali smo dr. Zijada Bećirovića, direktora Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana.
"Odluka EU da ne prati američke investicije u projekt plinovoda Južna interkonekcija pokazuje jasnu razliku u pristupu Brisela i Washingtona prema Bosni i Hercegovini. Dok SAD projekt posmatra kroz geopolitičku i energetsku sigurnost, EU se fokusira na zelenu tranziciju i smanjenje fosilnih goriva", kaže dr. Bećirović za Radiosarajevo.ba.
Bećirović naglašava da je za Bosnu i Hercegovinu ovo istovremeno i "izazov i prilika".
"Država mora sama artikulirati stratešku energetsku politiku koja će osigurati snabdijevanje, regionalnu povezanost i postupnu tranziciju ka obnovljivim izvorima. Južna interkonekcija ostaje važan projekt za energetsku i geopolitičku poziciju Bosne i Hercegovine", zaključuje Bećirović.
Činjenica da je, kako navodi dr. Bećirović, Južna interkonekcija važan projekt za energetsku i geopolitičku poziciju Bosne i Hercegovine znači da vlasti u Sarajevu ne bi smjele dozvoliti da se potencijalnim izvanjskim akcijama Zagreba i Središnjice HDZ-a u Mostaru, ali i suptilnim porukama na relaciji Brisel – Zagreb – Banja Luka (i obrnuto), šalju pogrešni signali potencijalnim investitorima i vladi Sjedinjenih Američkih Država — odnosno da se cijeli strateški projekt ponovo gura u sjenu. Jer, u slučaju izostanka projekta Bosna i Hercegovina ostaje na jednom dobavnom pravcu gasa, što povećava cjenovni i politički rizik u kriznim situacijama.
Pritom, sve ovo se dešava u atmosferi optužbi koje Milorad Dodik i vrh Rs-a, kao i lobisti poput Maxa Primorca, sistematski plasiraju u Washingtonu i drugim svjetskim centrima, poput Tel Aviva i Budimpešte, nastojeći Sarajevo prikazati kao destabilizirajući faktor — "islamističku", odnosno "zelenu opasnost" koja vrši "pritisak na kršćane" i zauzima "antisemitske i antiizraelske stavove".
Zaključno, u regionalnoj energetici često postoji razlika između deklarativne i operativne politike. Države formalno podržavaju diversifikaciju snabdijevanja susjeda, ali istovremeno nastoje zadržati regulatorni i tržišni utjecaj nad pravcima opskrbe. U tom kontekstu, politički akteri povezani s Hrvatskom podržavaju Južnu interkonekciju na nivou principa, ali insistiraju na modelima upravljanja koji zadržavaju posredničku ulogu Zagreba i struktura povezanih s njim. Takav pristup ne mora značiti otvoreno protivljenje projektu, ali može usporiti njegovu realizaciju ukoliko bi smanjio postojeću energetsku ovisnost Bosne i Hercegovine o susjednim sistemima.
Javnost u Bosni i Hercegovini ove činjenice mora vidjeti, razumjeti i staviti u kontekst sve složenijeg i neizvjesnijeg međunarodnog okruženja.
