Piše: Sead Numanović
Iole pažljivijim iščitavanjem sastanka u Beogradu, odmah upada u oči (neizrečen) stav da je izbor novog visokog predstavnika gotova stvar.
Nije bilo tlapnje o tome da Christian Schmidt nema legitimiteta, da ga se ne priznaje i ostala lupetanja koja smo imali prilike čuti u zadnjih nekoliko dana iz Banje Luke.
Umjesto toga, posebno iz usta Aleksandra Vučića, mogli smo čuti prilično poznate stavove.
Malo dramaturške sapunice, malo čvrstih stavova, malo skrušenosti... i dobijete beogradsku mućkalicu za jednokratnu upotrebu.
U nju je i "začin", stara šuplja priča o "dobrim odnosima s Bošnjacima".
Odlazak kompletnog političkog vodstva bosanskih Srba u Beograd, opet je demonstrirao gdje je istinski centar svih Srba. I dobro bi bilo da i mi u Sarajevu to konačno shvatimo i da se tako odnosimo.
Za sve što srpski politički establišment radi, adresa odgovornosti je jedna - Beograd.
Iza zatvorenih vrata vodila se prava priča. Šta je pričano, znat ćemo vrlo brzo i sasvim konkretno.
Za govornicom u Predsjedništvu Srbije i Vučić i Milorad Dodik pričali su drugu priču.
Vučić je tražio da Srbija dobije izvještaje visokog predstavnika, dakle Schmidta, koje on prezentira Ujedinjenim nacijama.
Završeno.
Dobit će ih.
