Piše: Sead Numanović
Kada vam neko za kojeg ste mislili da vam je blizak prijatelj, pa i brat, Srebrenicu predstavi kao "masakr" i "najstrašniji zločin" (koji je to zločin "nestrašan"?), ne upotrijebivši ni jednom riječ "genocid", onda se morate barem duboko zamisliti.
Zvanična novinska agencija Republike Turske Anadolu 12. je jula, dan nakon dženaze i ukopa sedam žrtava genocida i dan nakon što je širom svijeta, uključujući i Tursku obilježena 30 godišnjica genocida, objavljen je komentar Mustafe Tahla Ozturka.
Odmah ispod potpisa autora naglašeno je da je on "urednik vijesti za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru" zvanične turske novinske agenicje Anadolu.
I odmah ispod toga vrlo bitnog pojašnjenja, autor je Srebrenicu opisao kao "najstrašniji zločin u Evropi nakon drugog svjetskog rata".
Ozturk, naravno, ima prvo i na svoj stil i na svoj stav.
Ali kada taj stav iznosi na zvaničnoj starnici zvanične novinske agencije Turske, upadljivo izbjegavajući riječ "genocid" kojeg u "mišljenju" uopće nije htio ni pomenuti, i kada u istom tekstu "pere" ulogu Srbije za agresivne ratove protiv svojih susjeda 90-ih godina, pa još kritizira "zabludjelu" Bosnu i Hercegovinu, u najmanju se ruku moramo zamisliti!
Je li tekst pod naslovom "Srebrenica 30 godina poslije: Selektivna pravda i dvostruki standardi Zapada koji su razbili Jugoslaviju", (grdna) greška autora, koji je još i na visokoj poziciji unutar zvanične novinske agencije Turske, ili direktna poruka da je došlo do još jednog političkog zaokreta?
Da je tekst sa istim tezama objavljen na Tanjugu, pa čak i HINA-i, ne bi smo se ni osvrnuli.
Ali kada vam urednik za Balkan agencije Anadolu upadljivo ne pominje termin "genocid" dok piše o Srebrenici, to je više od "uredničkog gafa". Mnogo više!
Kada u sve udrobi Vatikan, katoličku Evropu, te propisno naruži Bosnu i Hercegovinu jer "ništa nije naučila iz historije", naglašeno izbjegavajući bilo kakvu makar i dobronamjernu kritiku na račun Srbije iz koje su četničke horde krenule u krvavo komadanje Jugoslavije, nemate baš nekog izbora nego da kažete - dosta!
I Ozturk, pa i država Turska, ima pravo na svoj stav.
Ima i pravo na potpuni zaokret.
Živimo u vremenima gdje principi ne znače ništa i gdje se samo sila poštuje.
Ali, koliko god ovaj današnji vakat bio nesiguran, tranzicijski, licemjeran, neki su principi čak i u njemu nepobitni. I neizbrisivi.
