Piše: Almasa Hadžić
Da je barem šutio. A mogao je, rahat, šutke se provući na izborima i postati načelnik općine Stari Grad.
Jednostavno, svaki dan, nakon jutarnje toalete, stane pred ogledalo i sam sebi kaže "jao Mićo jesi lep" i onda, krene Čaršijom na "merhaba" i "dobro jutro", malo s rajom na kafu, malo na šišu, kod Hadžibajrića na sitni ćevap, uz podnevski ezan dva kruga, laganim korakom oko Begove džamije, da ga džematlije upamte i... eto ti načelnika.
Ali, đavo nit' ore nit' kopa rekao bi narod, već insana navraća da pokaže "od kolike je pameti".
Ustvari, kad to najmanje želi, pokazuje ga onakvim kakav jeste: narcisoidan, nedorastao funkciji za koju se otima, s' jasnim naznakama imbecilije od koje, slično mnogim, boluje većina novokomponovanih političara koji su sebe ubjedili da zbog njih postoji svijet i zavisi karijera Marka Zuckerberga.
Eto, to se dogodilo kandidatu za načelnika sarajevske općine Stari Grad, SDP junoši, Irfanu Čengić.
A i nama koji smo, zaista, mislili da je "Mića lep".










