Nisu odavno, ali čini se da su se Bakir Izetbegović i Elmedin Konaković konačno u nečemu složili. Ni manje ni više, bit će da su se Izetbegović i Konaković složili oko toga da izdaje u onome što radi aktuelna vlast Trojke nema, piše NAP.ba.
Dok Konaković tvrdi da navodni narativ o izdaji Trojke jenjava, kao da se tek radi o narativu, a ne o notornim činjenicama kojima u stvarnosti svakodnevno svjedočimo, Izetbegović tvrdi da cijeni SDP BiH, kao da se SDP BiH može odvojiti od onog šta radi Trojka.
Bez strateške odluke SDP-a sve izdaje Trojke koje su u proteklih nekoliko godina počinjene ne bi bile moguće.
Elmedin Konaković i njegov NiP nisu ništa drugo nego faktor koji je na sebe preuzeo rizik da kupi svo nezadovoljstvo građana politikom Trojke, dok u pozadini SDP, pa i njihov kriminal ostaju netaknuti.
O Našoj stranci suvišno je i govoriti, budući da je njihov stav i pozicija uzrokovana identitetom za koji sami ističu da je u opreci sa Bošnjacima kao većinskim narodom u BiH.
Ipak, od Konakovićeve konstatacije da izdaja ne postoji, koja ne začuđuje jer neko ko je duboko zagazio u izdaju u mjeri da ga otvoreni dušamani naše države svojataju i nazivaju “dobrim dečkom", ne može biti mjerodavan po pitanju toga postoji li izdaja ili ne; od te Konakovićeve izjave, mnogo je važnija Izetbegovićeva, iz koje se može nazrijeti da u konačnici nije ni bitno kako u odnosu spram izdaje države stoji SDP.
Govoreći o SDP-u kao potencijalnom članu buduće koalicije, Izetbegović poručuje da je SDP utemljen u narodu.
“Naravno da očekujemo pobjedu snaga koje vode slične politike, ali cijenimo i SDP. To je najmoćnija ljevičarska stranka, ona ne treba biti isključena iz spektra ovako kako je isključena SDA. Po mogućnosti, cijenimo i njih, ne cijenimo ove politike koje sada vode, ali oni su utemeljeni u narodu. A onda ćemo vidjeti da li oni da li neko drugi. Zavisi kakvu podršku dobiju od naroda i glasača”.
Po istoj logici Izetbegović bi i za neke izdajnike iz ranijeg perioda mogao reći da su utemljeni u narodu, jer je utemljenje SDP-a u narodu nikakvo drugačije nego 'abdićevsko' i uzurpatorsko, a to se naročito vidi da se pogled baci na čin nametanja vlasti, suspendiranja Ustava FBiH, i čin gaženja političke volje bošnjačkog naroda u čemu je SDP odigrao ključnu ulogu.
Prema Izetbegoviću, moguće je istovremeno pogaziti političku volju Bošnjaka, te i dalje ostati cijenjen za najveću bošnjačku političku partiju.
I to kakvu političku partiju? Onakvu koja je osnovana upravo zato da se ne bi gazila politička volja bošnjačkog naroda. Danas tri i po decenije nakon toga, i nakon tri godine aktivnog gaženja bošnjačke političke volje, Izetbegović poručuje da oni koji to rade (SDP) zaslužuju da ih se cijeni.
Međutim, ne posjeduje niko u Bosni i Hercegovini tu vrstu autoriteta koja bi SDP mogla amnestirati od gaženja Ustava FBiH i od suspendiranja političke volje Bošnjaka. Ljevičari koje Izetbegović cijeni nisu na vlast došli voljom “utemljenog naroda” no voljom stranog intervencionizma, da ne kažemo kolonijalnom voljom.
Nema veće sramote za bilo kojeg ljevičara na svijetu od te da bude falangista u vlastitoj državi, odnosno vlast koju je stranac nametnuo lokalnom stanovništvu.
Takve ljevičare (falangiste) izgleda, može samo cijeniti Bakir Izetbegović, jer su pogazili i vlastiti politički indentitet i interese države.
