Odlazak visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta nakon ovogodišnjih Općih izbora sve je izvjesniji scenarij. Njegov mandat, obilježen osporavanjima legitimiteta, neujednačenom podrškom međunarodne zajednice i nizom politički upitnih odluka, ostavio je duboke podjele na domaćoj političkoj sceni.
Takav potez će vjerovatno biti posljedica njegovog podnošenja ostavke na poziciju, te dolazi nakon niza nepopularnih mjera kada je Schmidt posezao za korištenjem bosnkih ovlasti suspendirajući Ustav Federacije BiH nakon prošlih Općih izbora 2022. godine, odnosno donošenjem odluke odmah nakon zatvaranja biračkih mjesta ili pak onih mjera o koje su se svi politički akteri u našoj zemlji potpuno oglušili.
Odluka koju je Schmidt donio, a kojom neizvršavanje odluka visokog predstavnika postaje krivično djelo, rezultiralo je pravosnažnom presudom protiv bivšeg predsjednika bh. entiteta Rs Milorada Dodika, što je izazvalo neviđenu političku krizu u Bosni i Hercegovini, čije su se posljedice sanirale donedavno, a koje su rezultirale još snažnijim međunarodnim lobiranjem SNSD-a na međunarodnoj sceni.
Sve u svemu, bez potrebe da navodimo svaki događaj u hronologiji djelovanja Schmidta, njegov mandat predstavlja potpuni fijasko. Dok ga jedni u BiH ne poštuju kao visokog predstavnika, drugi pak sa podsmjehom prate njegovo elaboriranje pravne tematike vezane za dnevnopolitičke krize u našoj zemlji.
Schmidt je u našu zemlju stigao u nimalo povoljnom trenutku, ali budući da nije imao podršku niti resurse svojih prethodnika, odluke je donosio uskom većinom podrške država članica Vijeća za implementaciju mira (PIC). Nije tajna da je njegova matična Njemačka bila za pružanje veće podrške visokom predstavniku, ali da su pojedine zemlje članice PIC-a implicitno bile protiv njegovog šireg djelovanja zbog činjenice da je podkapacitiranost Schmidta uvijena u nedovoljno odlučnosti i vlastitu nesigurnost, često izazivala još jače negativne reakcije po državu koju bi načelno trebao svojim odlukama štititi.
Osim toga, Schmidt se sam umiješao u procese pred Evropskim sudom za ljudska prava u slučaju Kovačević vs. Bosna i Hercegovina i time sam potpisao otkaz nakon što se u javnosti pojavila informacija da nije jasno od kojih sredstava su plaćeni advokati koju su u tom slučaju pomagali OHR-u.
