Humanost: Zvorničanin Asim Ahmetović u misiji pomoći rodnom kraju

Piše: Almasa Hadžić

Nebitno je koliko imaš novca, već koliko je veliko tvoje srce, kaže na početku razgovora za politicki.ba Zvorničanin Asim Ahmetović, koji već 20 godina živi i radi u gradu Luisvilu u SAD i koji je prije nekoliko dana nesvakidašnjim poklonom obradovao učenike Područne Osnovne škole u Liplju.

O tome kako i koliko, više od deset godina, raznim donacijama, usrećuje učenike u Liplju, pomaže u izgradnje puteva, džamija i drugih objekata u svojoj rodnoj Jošanici, Asim ne želi govoriti. Kaže da nije bogat, ali je sretan čovjek.

Preživio je, veli, sve strahote rata u Podrinju, ostao zdrav, ima zdravu i sretnu porodicu, radi posao koji voli, a sve drugo, uz Božiju pomoć, postiže se poštenim i vrijednim radom.

„Kada sam 2000. godine sa suprugom došao u Ameriku nisam imao ništa. Zasukao sam rukave i počeo raditi u jednoj fabrici. Nakon godinu dana položio sam ispit za vozača teretnih kamiona s prikolicom i počeo raditi u jednoj američkoj prevozničkoj kompaniji, da bih 2005. godine podigao kredit i kupio kamion. Vrijedno smo i pošteno radili i ja i supruga i čim sam isplatio kredit, kupim još jedan kamion i tako iz godine u godinu. Danas sam vlasnik prevozničke firme sa 12 kamiona i 15 prikolica, imam zaposleno 15 ljudi i, uz Božiju pomoć, posao razvijam i dalje.

U Americi možete uspjeti ako ste vrijedni, pošteni i odgovorni u svom poslu.

Uz to, važno je da znate i jezik“, navodi Asim, kojega je naš poziv zatekao u vožnji na putevima jedne od saveznih američkih država.

Izbjegavajući razgovor o njegovoj „širokoj ruci i velikom srcu“, Asim kaže da je njegova veza sa domovinom snažna, posebno sa rodnim krajem, da je stalno u kontaktu sa svojim prijateljima, komšijama u BiH, da je u svojoj Jošanici izgradio kuću i da to što učestvuje u raznim akcijama pomoći, smatra svojom ljudskom i Božijom obavezom.

Priznaje da ne bi uspio da mu u svemu ne pomaže njegova supruga Bahrija koja je, veli „desna ruka firme“, ali i njegovo troje djece koji, uz to što se školuju, svakodnevno „pomažu ocu i majci“.

„Mnogi naši ljudi, koji su nakon rata stigli u SAD, danas su vlasnici uspješnih firmi. Mi smo generacija kojoj je rat prekinuo školovanje, ali nam nije ubio volju za radom niti ljubav prema Bosni.

Moja firma nije velika, ali je dovoljno velika da od zarade mogu da odvojim za razne hajrove u BiH. Samo u Luisvilu gdje ja živim, još dvojica Zvorničana su razvili vrlo uspješne prevozničke firme, sa mnogo većim fondom vozila od mene. Mnogi vrijedno rade, pomažu svoje u domovini“, kaže Asim.

I ove godine, Asim i njegova porodica glasali su na lokalnim izborima u BiH. Smatra to svojom građanskom obavezom koju redovno ispunjava i čini sve da i druge animira kako bi ispunili svoje građanske dužnosti prema BiH.

Od Asimovih komšija i prijatelja iz Liplja i Jošanice, saznajemo da već deset godina, učenici iz škole u liplju za Bajram, Novu Godinu, zahvaljujući njegovim donacijama prime paketiće, imaju plaćene ekskurzije i izlete, užinu, prevoz ..., a kako smo vidjeli prije nekoliko dana obradovao ih je novim jaknama i patikama.

Također, osim učešća u akcijama asvfaltiranja puteva, gradnje objekata od javnog interesa, saznajemo da je, čak pomogao izgradnji dvije lovačke kuće u okolini njegovog sela, kako bi njegove komšije lovci imali gdje da predahnu u vrijeme sezone lova.

Takav je Asim Ahmetović, iz sela Jošanica kod Zvornika, čovjek velikog srca i široke ruke, koji, u razgovoru za naš portal, poručuje da je velik broj Bosanaca i Hercegovaca širom Amerike i svijeta „koji ne zaboravljaju svoju domovinu“. Želi, kaže, da takvih bude još više.