Piše: Sead Numanović
Već i prosječno dijete u vrtiću može reći šta je to "legitimno prestavljanje".
Propagandna ofanziva o tom pitanju koja godinama traje nametnula je narativ, pa čak i "krivicu".
Naravno, uzroci nikoga ne zanimaju.
To što je Željko Komšić puna četiri mandata u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, sigurno nije palo s neba.
Bilo je i ranije pokušaja da se dobije i ta pozicija. Nije uspjelo.
Zašto sada uspjeva?
I zašto će opet uspjeti? Bez obzira što Komšić u narednom izbornom ciklusu neće imati pravo da se kandidira?
Odgovor je u sistemskom aparthejdu koji je Dragan Čović i njegov HDZ dugi niz godina provodio i provodi u područjima gdje ima vlast.
A dokaza je bezbroj!
Ivo Komšić je bio svojevremeno kandidat SDP-a za "hrvatskog" člana Predsjedništva BiH. Nije prošao i zato što je tada preovladavalo uvjerenje da takav čin ne bi bio dobar za BiH u cjelini.
Prolazili su kandidati HDZ BiH.
Šta je bila "zahvala" za takvo što?
Ubistva Bošnjaka kod Liska parka, postavljanje nelegalnog velikog križa iznad Mostara, potpuna uzurpacija vlasti i prava na svim mjestima gdje HDZ BiH to može, izbacivanje Bošnjaka iz institucija vlasti gdje god to mogu...
Pod izgovorom "legitimnog predstavljanja" Čović je svoju zastavu svezao s Miloradom Dodikom. Ispod krinke zajedničke borbe "protiv unitarizma" razvijeni su lukrativni biznisi.
Dok se mantralo o "legitimnom predstavljanju", uzimalo se i otimalo bjesomučno. I danas se otima i uzima.










