Piše: Sead Numanović
Glasanje u Skupštini Crne Gore sinoć, kada je usvojena Rezolucija o negiranju genocida u Srebrenici i smijenjen ministar pravde i ljudskih i manjinska prava Vladimir Leposavić izazvala je očekivane reakcije.
S jedne strane stigla su čestitanja, s druge - kakafonija osude.
Čestitari su iz naprednih struktura Crne Gore, regiona i Zapada.
Kakafonija osude posebno je naglašena u Srbiji.
Dok se u čestitkama ističu demokratske i proevropske vrijednosti, u osudama se naglašava da je "cijeli jedan narod - srpski - proglašen genocidnim" iako upravo suprotno decidno piše u samom tekstu rezolucije.
I prije usvajanja Rezolucije, te smjene Leposavića, bilo je sasvim očigledno da Vlada Zdravka Krivokapića nema podršku u koaliciji koja je dovela na vlast.
Blok okupljen oko prosrpske i (pro)četničke Demokratske fronte već dugo vremena osporava premijera. Odnosi među njima već su ranije postali stvar sasvim ličnih animoziteta.
Riječi se sve manje biraju čak i među vrlo rječitim i elokventnim poslanicima crnogorskog parlamenta.
Hoće li sada pasti Krivokapićeva vlada?
Ili će biti formirana nova parlamentarna većina, ona koju je Bošnjačka stranka predlagala već nakon augustovskih izbora prošle godine?
Tada je BS bio stava da se treba ustanoviti istinska ekspertska vlada u kojoj ne bi bilo predstavnika Demokratske fronte, ali ni Demokratske partije socijalista.
Crna Gora bi se mogla suočiti i s prijevremenim izborima.
