Hoće li "internet čula" izmijeniti našu percepciju stvarnosti?

Faris Marukić

Internet čula mogao bi fundamentalno promijeniti ljudsku svijest i način na koji ljudi doživljavaju stvarnost. To će predstavljati velike izazove u pogledu privatnosti i sigurnosti, čak i ako postojeća tehnološka ograničenja znače da je još godinama daleko.

Lagani povjetarac koji dolazi s mora ugodan je na vašoj osunčanoj koži. Pijesak vam golica stopala, a šum valova koji se razbija o stijene u daljini umiruje. Savršen dan proveden na plaži – dok ste fizički u svojoj dnevnoj sobi.

To bi moglo postati moguće s pojavom interneta osjetila, termina koji je skovao švedski telekomunikacijski gigant Ericsson 2019. godine kako bi opisao kombinaciju budućih tehnologija koje se oslanjaju na super-brze 5G i 6G mreže za olakšavanje multi-senzornih iskustava.

„Digitalna tehnologija danas uglavnom koristi dva čula – vid i zvuk. Ali uskoro bi moglo biti da ćemo moći osjetiti, okusiti i mirisati digitalne objekte na način koji se ne razlikuje od fizičkih iskustava”, rekao je Damir First, suosnivač softverske kompanije za proširenu stvarnost (AR) Matterless.

Ericsson je rekao da potrošači imaju najveća očekivanja od AR naočala u svom izvještaju 10 Hot Consumer Trends 2030. Na kraju se očekuje da bi sam mozak mogao funkcionirati kao sučelje, pri čemu bi korisnik trebao samo misliti na naredbe „i one će se dogoditi“.

Privatnost je važna

Ericsson je 2019. vjerovao da će napredna tehnologija omogućiti potpuni internet osjetila do 2025. i uključiti mogućnost digitalnog komuniciranja misli do 2030. godine. Ovaj vremenski okvir sada se čini nategnutim. Mnoga rješenja koja bi mogla dovesti do interneta osjetila još su u povojima.

“Skeptičan sam po pitanju interneta čula ovih dana. Nesavršenost današnje tehnologije dovodi do nelagode i gubitka osjećaja realnosti”, rekao je Aleksej Voropajev, šef tehničkog tima u Evocargu, kompanije koja proizvodi autonomne kamione.

Ovo djelimično objašnjava zašto se Meta bori da pridobije masovnu privlačnost za svoju viziju metaverzuma. Ključ uspjeha u stvaranju imerzivnog iskustva je direktna veza između nervnog sistema i kompjutera, rekao je Voropajev.

Neke kompanije koje rade na ovom polju, poput Neuralinka Elona Muska, polažu nade u moždane implantate. Tehnologija koja zahtijeva hiruršku intervenciju mogla bi potencijalno otvoriti Pandorinu kutiju regulatorne noćne more.

"Zbog složenosti i konzervativnosti tehnologija vezanih za medicinu, ovim tehnologijama bi bilo potrebno više od deset godina za masovno usvajanje", rekao je Voropaev.

Niz startupa radi na neinvazivnoj tehnologiji neuronskog interfejsa. Jedna od njih je kompanije sa središtem u Parizu koju je Snap kupio u martu. Tu je i neuralna narukvica koju je razvio CTRL-Labs, njujorški startup kojeg je Meta kupila 2019. godine.

Čak i bez potrebe za moždanim implantom, uvijek će postojati goruće pitanje privatnosti.

Ogromna količina podataka koja bi se mogla prikupiti iz multi-senzornog iskustva pružit će dobavljačima ovih iskustava priliku da sakupe podatke veće veličine od onoga što možemo zamisliti danas.

Hemijske reakcije... i kontekst

Postoji i više tehnoloških izazova koje treba savladati da bi se internet čula pokrenuo. Osim napretka u bežičnim komunikacijama, AR-u, umjetnoj inteligenciji i automatizaciji, prelazak s iskustva zasnovanog na ekranu na iskustvo zasnovano na čulima zahtijevat će potpuno nove audio, vizuelne i haptičke uređaje.

Već postoji mnoštvo istraživanja. Lagane AR naočare kompanija kao što je Qualcomm i kontaktna sočiva iz Mojo Visiona omogućit će korisnicima da projektira digitalne objekte u fizički prostor sa "nevjerojatnim nivoima realizma. U međuvremenu, istraživači s Univerziteta Meiji u Japanu razvili su prototip u ranoj fazi koji replicira čula ukusa pod nazivom Norimaki.

Oponašanje preciznog čula dodira moglo bi se pokazati kao najveći izazov. Naš dodir reaguje na vibracije koje su osjetljive na promjene u toku jedne milisekunde. Ovo stvara potrebu za vrlo malim kašnjenjem da bi se ponovo stvorio vjerodostojan osjećaj dodira.

Neka istraživanja su se okrenula hemiji za rješenja. Tim s Univerziteta u Čikagu razvija novu vrstu haptičke povratne informacije koju naziva "hemijska haptika". Njihov pristup se zasniva na sistemu nosivih flastera koji stimulira kožu kroz pet različitih hemikalija.

Mentol i kapsaicin simuliraju hladnoću i toplinu; lidokain se koristi za osjećaj ukočenosti; sanshool trnci kožu; a cinamaldehid simulira osjećaj peckanja, što bi moglo biti korisno za prijenos negativne povratne informacije.

Ljudska psihologija je još jedna prepreka, a tehnologija će morati biti fino podešena kako bi se uhvatila u koštac s izazovima ponašanja.

Iako mozak prima signale od naših jezika i nosa, stvarna percepcija okusa i mirisa zahtijeva složenu interakciju u mozgu i njegovim očekivanjima.

Ipak, digitalna čulna iskustva mogu fundamentalno promijeniti ljudsku svijest i sposobnost da iskusi stvarnost na radikalno nove načine.