Piše: Sead Numanović
Udruženje građana Hrvatski narodni sabor (HNS) održao je svoju dugo najavljivanu spektakularnu i - vanrednu sjednicu.
Objavljeno je sedam zaključaka.
Sve što piše u "krovnoj" političkoj organizaciji hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini već je poznato.
Kontinuitet je to politike koju provodi Dragan Čović, najdugotrajniji političar u hrvatskom narodu uopće u novijem vaktu.
Sažeto, a tačno, zaključci HNS-a glase - dajte nam sve i mi ćemo tražiti još i još i još. Zauzvrat, ne damo vam ništa!
Tako su i tekli pregovori o izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i Ustava Bosne i Hercegovine.
U momentima finiša tih maratonskih naduravanja, predstavnici međunarodne zajednice gubili su živce suočeni s novim i novim, starim, recikliranim zahtjevima Čovića.
"To smo ponudili, odbili ste. Sada to hoćete?"
"To je ideja za koju ste rekli da Vam nije prihvatljiva gospodine Čoviću, prošli put. Sada je prihvatljiva?".
"Kakve to nadgarancije tražite? Recite nam da ih možemo makar oblikovati"... samo su neki od detalja sa pregovora o izbornoj reformi.
U suštini, Čović nastavlja igrati na sigurno.
On ne želi dogovor. Ne želi nikakvo rješenje. Želi da je kriza što dugotrajnija, da povremeno eskalira.
Umeđuvremnu, njegova lična pozicija je apsolutno sigurna.
"Legitimno predstavljanje" mantra je njegovog trajnog ostanka na vrhu vlasti.
Kraj Dragana Čovića bio bi kada bi ušao u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Njegova politika temelji se na stalnoj galami o posvemašnjoj ugroženosti Hrvata u BiH, ali i ne činjenju ama baš ništa da se to promijeni.
