HDZ nema člana Predsjedništva, ali ima visokog predstavnika

Piše: Senja Mahinić

Visoki predstavnik Christian Schmidt jučer se sastao sa predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem i liderom HDZ 1990 Ilijom Cvitanovićem s kojima je razgovarao o reformi Izbornog zakona BiH, kako je objavio lider HDZ-a na svom X profilu. Iako je svima postalo sasvim jasno da Čović aktivno pomaže politički opstanak SNSD-a u državnoj vlasti, odnosno lidera stranke Milorada Dodika, koji se već mjesecima nalazi u otvorenoj pobuni braneći djelovanje državnim institucijama u Rs-u, visoki predstavnik je posljednjih mjeseci legitimirao ovakvu politiku podrškom HDZ-u da se ovo pitanje u ovom trenutku otvori.

“Važan sastanak sa Christianom Schmidtom u Mostaru, razgovor o političkom trenutku u BiH i našem evropskom putu. Ključno je da zaštitimo mir, stabilnost, integritet i ustavni okvir BiH, dok ispunjavamo EU reforme. Izborni zakon ostaje visoki prioritet”, napisao je Čović nakon sastanka. Cvitanović je također saopštio da su razgovarali o izbornoj reformi i “primjeni novih tehnologija za naredne izbore u BiH”.

Od trenutka kada je Čović u ovoj godini ponovo aktivirao pitanje Izbornog zakona, ali ovaj put s ciljem da spriječi izbacivanje SNSD-a iz državne vlasti, Schmidt je umjesto kritike takvog poteza dao snagu politici HDZ-a u toj mjeri da je čak počeo negirati vlastite zaključke iznesene o presudi “Ljubić”.

Da je i Schmidt bio potpuno svjestan toga govori izvještaj OHR-a upućen Vijeću sigurnosti UN-a u kojem se jasno kritikuje HDZ.

“HDZ BiH kao najveća hrvatska politička stranka, nastavlja da stavlja kao prioritet izmjenu Izbornog zakona za članove Predsjedništva ispred drugih problema, uključujući i funkcionalnost države i provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava prava. U tom smislu, insistiranje HDZ-a na izbornoj reforma kao conditio sine qua non u sadašnjem političkom kontekstu je jednodimenzionalno i spriječilo je neke od promjena koje su potrebne kako bi se pomoglo zemlji da izađe iz trenutne političke situacije i zastoja“, navodi Schmidt.

Uprkos tome tokom samog obraćanja Vijeću sigurnosti Schmidt je lično dao krila hrvatskoj politici tvrdeći da presuda “Ljubić” nije provedena iako je i sam tvrdio suprotno, praktično negirajući ne samo svoje prethodne stavove već i slabeći argumente iznesene u izvještaju.

“Implementirana pravila i zaštitni mehanizmi kojima se štite zastupljenost i učešće tri konstitutivna naroda i Ostalih u odlučivanju uključuju i prava na zaštitu od diskriminacije svih birača u Bosni i Hercegovini. Svi konstitutivni narodi nisu politički homogeni, već doprinose bogatstvu različitih političkih stavova, izvan njihove etničke ili vjerske pripadnosti. To je potvrđeno u presudama u tkz. slučajevima „Sejdić-Finci“ Evropskog suda za ljudska prava 2009., kao i drugim odlukama, poput slučaja Komšić i Ljubić pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Ove presude, koje se odnose na izborne zahtjeve, još uvijek nisu provedene“, kazao je Schmidt 6. maja u obraćanju na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a.

Schmidt je tri godine ranije, a nakon odluke od 2. oktobra kojom je izmjenio Ustav Federacije BiH i Izborni zakon BiH kazao kako “preporučuje da se diskusija o “Ljubiću” završi”.

“Za mene je slučaj “ljubić” pravno gledano okončan”, kazao je Schmidt 8 dana nakon odluke.

Poruke Schmidt ne govore puno o presudi “Lubić” ni u prvom ni u drugom slučaju, ali u cjelini uzete najviše govore o njemu samom.

Odmah nakon sjednice PIK-a održane početkom juna Schmidt je još jednom dao krila hrvatskoj politici time što je navode Čovića iznesene na sjednici o izbornoj reformi u kontekstu izbora članova Predsjedništva BiH uzeo kao validne i čak kazao da će OHR poduzeti napore u tom smislu “jer sam mogao vidjeti da postoji dosta odlučnosti da se nađu rješenja za budućnost u predstojećim sedmicama”.

Schmidt je zahtjev HDZ o izbornoj reformi, koji je praktično direktna pomoć Dodiku i izgovor da se izbjegne uvlačenej srpske opozicije u državnu vlast, legitimisao, dao mu dodatnu političku snagu, opravdao ga pred Vijećem sigurnosti UN, odnosno pred članicama PIK-a, iako je sam OHR tvrdio suprotno u izvještaju Vijeću sigurnosti.

On je nakon niza udaraca upućenih iz Zagreba i HDZ BiH, koji su ga okarakterisali “neizabranim” nakon naznaka da bi mogao pomoći imenovanje Nebojše Vukanovića za ministra sigurnosti BiH, još jednom kao prioritet stavio interes hrvatske politike, a ne Bosne i Hercegovine, koja na sve moguće načine pokušava spasiti poziciju Milorada Dodika. Ovakvim pristupom Schmidt na prvom mjestu šteti državi, a na drugom poziciji stranaka Trojke, koje su se oslonile na njegovu potencijalnu podršku za smjenu SNSD-ovih ministara.

Praktično, jedina crvena linija za Schmidta kao visokog predstavnika je interes hrvatske politike koja ga, sudeći po njegovim naglim obratima u stavovima, kontroliše, u mjeri da ne vjeruje izvještajima institucije na čijem je čelu.