Gromoglasna šutnja bosanskih Hrvata

Piše: Sead Numanović

U sjeni bukteće krize koju je rasplamtio Milorad Dodik, stoji još jedno veliko pitanje budućnosti Bosne i Hercegovine.

Bosanski Hrvati su "prilično pasivni".

Nema gotovo pa nikakvih javnih istupa. Nema skoro pa nikakvih jakih izjava njihovih političkih zvaničnika.

Ali ima tihe podrške svim aktivnostima Dodika i njegovih satelita.

Poslanici okupljeni oko Udruženja građana "Hrvatski narodni sabor" kada i dođu na sjednice parlamenta i njegovih odbora, najčešće se prave ludi - ugase monitore prilikom glasanja kako se (ne)bi vidjelo da su tu, iako su tu, posalju jednog predstavnika na neko zasijedanje, čisto da se zadovolji forma...

Omakne se i po koja oštrija izjava u smislu neodrživosti ovakve Bosne i Hercegovine ili negiranja njenog postojanja, folklorno se opauči visoki predstavnik kao nepotreban, istakne zahtjev o "legitimnom predstavljanju...

U medijima pod kontrolom HNS-a, međutim, bukti retorika gotovo pa identična onoj koju imamo prilike svakodnevno čuti i pročitati od Dodika i njemu sličnih.

Dodik jeste krenuo u komadanje Bosne. I Hercegovine.

Šta će u takvoj situaciji uraditi politički čelnici bosanskih Hrvata?

Mario Karamatić, predsjednik minorne Hrvatske seljačke stranke u Bosni i Hercegovini prije nekoliko dana najavio je reaktiviranje "Herceg Bosne".

Iako nije bio - prema medijskim izvještajima - konkretan, i ono što je izjavio za jednu isto tako minornu TV stanicu, već je dovoljno.

"Ne razumijem zašto bi se u Sarajevu ili među bošnjačkim političarima netko bojao ostvarivanja onih prava Hrvata koje recimo imaju Srbi“, citirao je Karamatić predsjednika svoje "krovne" stranke - Krešu Beljaka, lidera HSS-a Hrvatske.

Dok se međunarodna javnost sve više bavi pomahnitalim ratnohuškačkim pohodom Milorada Dodika, dok se političko Sarajevo preteško budi iz dugogodišnjeg autističkog sna, politički lideri bosanskih Hrvata su u sjeni, mudro čekajući svoju priliku.

Postavljeno je sve što se moglo za reaktiviranje "Herceg Bosne". U sjeni. I u tišini.

Kao nekada Hrvatsko vijeće odbrane, ova će tvorevina biti objašnjena kao samo i jedino - mehanizam zaštite hrvatskog naroda u BiH. Šta je HVO donio, ne treba previše podsjećati. Dovoljno je, na primjer, pročitati konačnu presudu Tribunala u Hagu u slučaju Prlić i ostali.

Ako Zapad truhlim kompromisima i mlakim reakcijama, pozivima "obijema stranama" na suzdržanost i dijalog... efektivno tolerira, pa i ohrabruje bosanske Srbe, šta su garancije da će se drugačije ponašati i u slučaju efektivnog separatizma bosanskih Hrvata?

Nema ih!

Dok u entitetu RS postoji opozicija koja se protivi Dodikovom avanturizmu smatrajući da on vodi manji dio BiH u nestanak, na političkoj sceni bosanskih Hrvata takve opozicije nema.

Oponenti Dragana Čovića su samo oni koji smatraju da bh. Hrvati moraju imati svoj entitet - jučer!

Ne sutra. Ne ni danas.

"Herceg Bosna" - po njima - morala je odavno i formalno postojati.

Infrastrukturno, treći - onaj hrvatski entitet - u dobroj mjeri postoji odavno. Preciznije, nikada nije ni ugašen. Samo se "mudro" sklonio ustranu. Elektroprivreda, pošte, telekomunikacije... sve je tu. Istina, malo je isprepleteno s drugim institucijama u BiH, ali ima svoju osobnost.

I trebat će samo "povod", samo neki izgovor da se stvari formaliziraju i područja kolokvijalno zvana - zapadna Hercegovina - osvanut će jednog turobnog jutra kao zaseban entitet, da ne kažemo "država".