Kada nisu imali pameti i hrabrosti da u martu prošle godine krenu u lov na Dodika, bošnjački lideri iz sarajevske Trojke od sebe će i svog naroda napraviti lovinu.
Piše: Avdo Avdić
Floskule su stigle na naplatu. I to u najgore moguće vrijeme. Kada svijet ide ka novom poretku. Kada međunarodno pravo ne vrijedi ništa. Kada pravila diktira (vojna) snaga. I novac kojim jakima možete platiti da vas štite ili primijete. One garancije o kojima je slavodobitno govorio Denis Bećirović su istekle. Ustvari, nikada nisu ni postojale nigdje drugo osim u njegovim Facebook objavama i strogo kontroliranim TV izjavama koje su bošnjački narod godinu i kusur držale u zabludi da nam se član Predsjedništva pita na “najbitnijim svjetskim adresama”.
To što režimski Ivica Puljić minimizira, a u rukavicama još “režimskiji” Klix ignorira ulazak Milorada Dodika u Bijelu kuću, ne znači da je posjeta vladara Rs-a bila samo plaćeni “photo session” u Vašingtonu i lov po hodnicima. To znači da se, u ovom trenutku, na najbitnijoj svjetskoj adresi razgovara o nama, ali bez nas. Baš suprotno od onoga što nam je, opet na Facebooku, govorio Elmedin Konaković, taj ministar vanjskih poslova “grupe građana iz Dubaija”.
Dodikov “lov po hodnicima” je uspio. Uspio je samo zbog toga što službeno Sarajevo nije imalo muda da u martu prošle godine pošalje policiju u dvor(c)e Milorada Dodika i uhapsi tada “odbjeglog” predsjednika Rs.
Znate li zašto je Amerika velika? Zato što ima i snagu i muda da u drugog državi, suprotno svim međunarodnim pravima i pravilima, kidnapuje predsjednika te druge države.
Za razliku od njih, Trojkaški lideri od Zukana silnog, preko Dine brbljivog, pa sve do Forte jadnog ,nisu imali ni muda niti mudrost da pošalju policijske snage po bjegunca Milorada Dodika. A kada nemate hrabrost i odlučnost da se obračunate s protivnikom, onda dodatno ohrabrenom protivniku date dodatno vrijeme da se pripremi za obračun s vama.
I, evo ga. Milorad Dodik je ušao u Bijelu kuću. Susret sa Trumpovom “press sekretarkom” Karolajn Livit nije bio lov po hodnicima. To je, zapravo, bio susret sa osobom koja se pita, za razliku od svih onih osoba od kojih je Denis Bećirović dobijao lažne garancije. To nije bio susret sa američkom zastavom u State Departmentu koji je Denis Bećirović predstavio kao susret sa “jednom od najmoćnijih osoba u administraciji” Donalda Trumpa.
Kada nisu imali pameti i hrabrosti da u martu prošle godine krenu u lov na Dodika, bošnjački lideri iz sarajevske Trojke od sebe će i svog naroda napraviti lovinu. Jer islamski terorizam je ponovo u modi. A Dodikova Željka Cvijanović se u Bijeloj kući srela i razgovarala sa Sebastianom Gorkom, višim direktorom za borbu protiv terorizma u Vijeću za nacionalnu sigurnost SAD-a. Sebastian Gorka je bivši savjetnik mađarskog premijera Viktora Orbana, s kojim, nakon kraćih razmirica, još uvijek dijeli ideološke stavove glede “terorizma” i migracija. Cvijanovićeva, dakle, u Bijeloj kući sa američkim Mađarom Sebastianom Gorkom razgovara o borbi protiv terorizma, a Gorkin (bivši?) prijatelj Viktor Orban u Banjoj Luci otvara Ured za borbu protiv terorizma. A Srbi i Izraelci, čuli smo Anu Trišić-Babić i Milorada Dodika tokom sastanka sa Benjaminom Netanjahuom, imali su i imaju iste neprijatelje. Muslimane, dakle.
Za to vrijeme Denis Bećirović prebrojava koliko se puta u “Općem okvirnom sporazumu za mir” (Dejtonskom sporazumu) spominje riječ – suverenitet u kontekstu Bosne i Hercegovine. Prebrojava svoje sastanke na kojima je “jasno upozorio”, “podcrtao” i “istakao” sve ono što se u današnjem svijetu može samo “nataknuti na onu stvar”.
Milorad Dodik u posljednjih desetak dana bio sa Bibijem Netanjahuom, ratnim zločincem iz Izraela kojeg na nogama i sa aplauzom dočekuju svi američki kongresmeni i senatori. Bio je sa Viktorom Orbanom, čovjekom kojeg podjednako cijene i Vašington i Moskva. I bio je, na kraju, u Bijeloj kući.
Istovremeno, Sabina Ćudić, ta otužna politička pojava upakovana u lijepi i mirišljivi celofan, pozirala je ispred američkog Kongresa, imala prijateljski zagrljaj sa Edwardom Josephom, hrvatskim lobistom koji smatra da je problem što se u Bosni i Hercegovini rađa previše bošnjačke (čitaj: muslimanske) djece. Susrela se sa predstavnicima organizacija poput NED-a, IRI-a i NDI-a, koje je Trump sveo na tu mjeru da ne znaju kako će platiti režije i isplatiti plaće za ono malo uposlenih što im je ostalo.
Poze i floskule su došle na naplatu. Kao što je na naplatu došao i onaj stvarni urednik bošnjačkog dijela Fene Alija Kožljak, poznatiji kao šef Kabineta Denisa Bećirovića zbog čijih je veza sa Gulenovcima, odnos službenog Sarajeva sa službenom Ankarom, kao jedinom Bošnjacima bliskom adresom koja se danas u svijetu nešto i pita, sveden na “minimum” i “protokol”.
Evo, da još jednom obnovimo gradivo. Milorad Dodik je u Izraelu sa Netanjahuom razgovarao o muslimanima kao neprijatelju Srba i Izraelaca. Milorad Dodik je sa Orbanom dogovorio otvaranje mađarskog ureda za borbu terorizma u BiH. Dodikova Željka Cvijanović je u Bijeloj kući razgovarala sa Sebastianom Gorkom o borbi protiv terorizma.
Sada ćete reći – Dodik je sve ovo platio. Da. Itekako. Milorad Dodik je u Ameriku nosio pare, a Bošnjaci floskule i “cvijet Srebrenice”.
