Godišnjica agresije: Ruska logistika ubila je Putinove snove

Faris Marukić

U prvim danima rata, dok je većina izvještaja govorila o ruskoj oklopnoj i vazdušnoj avangardi, napredovanju s četiri različite osovine i preko desetak linija napada, najbitnije je bio govoriti o logistici.

Bilo je lako biti uplašen i impresioniran sirovim brojem ruskih trupa, tenkova, oklopnih pješadijskih vozila i artiljerijskih topova. Jednostavnim čitanjem bi se zaključilo da bi 180.000 dobro naoružanih Rusa koji preplavljuju granicu predstavljali izazov za svakog branitelja.

Od samog početka bilo je jasno da će Rusiji biti teško da pošalje dovoljno vojnika da napravi razliku, a hranjenje i gorivo te ratne mašinerije će biti problematično.

Kada se posmatraju rani video snimci ruskih jedinica koje preplavljuju Ukrajinu, primijeti se da je omjer borbenih vozila i onih za snabdijevanje približno isti.

Štaviše, ruske jurišne jedinice bile su organizirane oko Bataljonske taktičke grupe (BTG), koju čini otprilike 10 tenkova i 40 borbenih vozila pješadije. Dok je cijela grupa imala 600-1.000 ljudi, ruska dokumenta pokazuju da su samo 150-200 njih zapravo bili vojnici. Ostalo? Podrška.

Danas se Rusija svega toga odrekla. Svi su topovsko meso. BTG je mrtav, dugo nismo vidjeli nijedan u akciji. Ali to nije bio slučaj kada su prvi put ušli u Ukrajinu.

Evo gdje je jednostavna matematika dokazala uzaludnost ruskog ratnog plana:

Procjena konsenzusa prije godinu dana bila je 180.000 ruskih vojnika u Ukrajini. Upitno je koliki udio otpada na "stvarne vojnike":

Rusija je napala do Kijeva iz Bjelorusije, s dva kraka - jednim kroz černobilsku zonu isključenja na zapadnoj obali rijeke Dnjepar i prema Černigovu na istočnoj strani. Druga osovina je bila kroz Sumi i Harkov, sa zupcem koji je gurao prema Kijevu, gradu Dnjepru i prema Izjumu. Treći je bio Donbas, sa zupcima preko cijele te granice, prema Severodonjecku, Popasni, Mariinki, Bakhmutu, itd. Četvrti je bio na jugu, gore od Krima, sa zupcima prema Hersonu, Melitopolju i potiskivanju u Zaporošku oblast.

Ogromna zahvat, premalo vojnika.

Gledajući unazad, saznali smo za više milijardi dolara vredan ruski napor da otkupi ukrajinske vojnike i političare. To je funkcionisalo u Hersonu i nigdje drugdje. Neki dokumenti govore da je Rusija očekivala da će polovina ukrajinskih oružanih snaga prebjeći njima u prvim danima rata. To je jedan od razloga zašto vjerovatno nisu pogodili ukrajinske kasarne i druge koncentracije trupa u prvim satima rata. Bila je to zapanjujuća pogrešna procjena koja je Rusiju skupo koštala.

Pitanje je da li je Putin to znao?

Rusija je proširila svoje linije snabdijevanja stotinama kilometara u neprijateljsku teritoriju u pokušaju da dođe do Kijeva s istoka. Bila je to streljana za ukrajinske partizane i jurišne grupe. Slike zapaljenih ruskih kamiona za snabdijevanje bile su brojne. Rusija je tražila od vojske izgrađene oko odbrane domovine, snabdjevene željeznicom, da učini nešto za što nije bila obučena ili opremljena.

Sjećate li se „konvoja od 40 milja“ o kojem mediji nisu mogli prestati bez daha izvještavati, koji je vijugao na jug od Bjelorusije prema Kijevu? Umjesto nečega čega se treba bojati, to je bio poklon Ukrajini. Naoružani Bayraktar dronovi i partizani guštali su se na ruskim sjedećim patkama.

Kada je Rusija konačno predala čitavu osovinu i odustala od svojih planova za Kijev, to nije bilo zato što su se bojali da će njihove trupe u tom području biti u opasnosti da ih pregaze ukrajinski branioci. To je bilo zbog logistike. Logistika im je iznevjerila i nisu mogli podržati nastavak guranja prema Kijevu.

Tako je Rusija tada prešla na sljedeću fazu, uspješno se gurajući prema Izjumu. Nakon što je osigurala Mariupolj na jugu, ruski gambit je bio jasan – kako se navodi da je jedna trećina do polovina ukrajinske vojske sjedila u rovovima u Donbasu, Rusija bi izvršila manevar kliješta kako bi ih odsjekla od njihovih linija snabdijevanja.

Nije bilo šanse da Rusija može napredovati duboko u pozadinu Ukrajine, a da se ne bori da opskrbi i zadrži tu teritoriju. I ovo je svakako urodilo plodom. Rusija nikada nije uspela da se pomjeri više od 25 kilometara pored Izjuma u bilo kom pravcu. Na jugu, Rusija je bila zaustavljena kod Dovhen'ke, malog beznačajnog grada sa svojim braniocima koji su mjesecima držali ruskog kiklopa. Kada je malo naselje konačno palo, bio je to kraj ruske linije. Nikada nisu prošli pored toga.

Na kraju, pristup Izjumu je napušten zahvaljujući iznenadnom ukrajinskom oslobađanju Harkovske oblasti, a posebno oslobađanju Kupijanska – ključnog logističkog čvorišta u cijeloj regiji.

Bez Kupijanska i njegovih kritičnih željezničkih linija iz Rusije, osvajači su bili prisiljeni da se povuku iz gotovo cijele Harkovske oblasti, uključujući Izjum. Logistika je važna!

Nekoliko mjeseci kasnije, 20.000 do 30.000 ruskih vojnika u gradu Hersonu i njegovoj okolini je odsječeno nakon što je Ukrajina uništila dva mosta koja su snabdijevala te snage (u blizini grada Hersona i brane u Novoj Kahovki). Dostavljanje municije, hrane, rezervnih dijelova i opreme tim snagama nije bilo održivo i Rusija je izmolila bez velike borbe.

Problem sa svim tim uspjehom je u tome što Rusija sada ima preko 300.000 vojnika u Ukrajini, od kojih je većina koncentrirana duž jedne ose — Donbasa i „kopnenog mosta“ koji povezuje Rusiju i Krim preko Zaporiške oblasti. Iskopali su velika odbrambena utvrđenja. Linije snabdijevanja su zgusnute i nedaleko od same Rusije. Nema istaknutih stvari; linije fronta su relativno ravne.

Na sjeveru, Ukrajina će htjeti da se probije kroz Svatove i prema Starobilsku, što bi presjeklo ruske linije snabdijevanja u sjeveroistočnoj Ukrajini. A dole na jugu, ako bi Ukrajina mogla da oslobodi Melitopolj, na sličan način bi prekinula linije snabdijevanja s Krima.

Ali ni jedno ni drugo neće biti lako. Oba pravca su jako branjena, pa čak i neobučeni mobilizirani ruski vojnici predstavljaju smetnju za napad. Ali zato će kombinirano ratovanje biti toliko važno, i zašto su izgledi ukrajinske zimske ofanzive, nekada naširoko očekivani, prilično nikakvi. Nema razloga za rasipanje života i materijala kada su teški zapadni oklopi na putu, dok SAD vježbaju ukrajinske komandante o operacijama kombiniranog naoružanja na njemačkim poligonima za obuku.

Ukrajina je stigla ovako daleko jer je uvijek radila na potkopavanju ruske logistike. Zato vrište za raketama većeg dometa, da pogode ruska skladišta municije dalje iza neprijateljskih linija i potisnu te zalihe još dalje. Uspjeh Ukrajine u smanjivanju aktivne linije fronta također je njen veliki izazov, jer Rusija gura više ljudi na manji prostor.

Ali Ukrajina neće pobijediti ubivši 300.000 Rusa. To će učiniti tako što će im prekinuti hranu i municiju. Rusija je izgubila rat zbog logistike, a Ukrajina će ga dobiti iz istog razloga.