Genocidaši bi ponovo da kolju

Piše: Almasa Hadžić

Najnovije informacije koje je odaslala depeša MUP-a Rs, a kojom se najavljuju incidenti za vrijeme trajanja Marša mira i održavanja komemoracije žrtvama genocida u Srebrenici, teško da su nekoga iznenadile.

Depeša je samo jedan u nizu dugogodišnjih pokušaja skretanja pažnje domaće i svjetske javnosti sa obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici i zamagljivanja historijske sramote vojnog i političkog sistema koji je u julu 1995. godine naredio i izvršio masovna pogubljenja više od 8.000 zarobljenika iz Srebrenice.

Za zločin genocida, poznato je, Tribunal u Hagu osudio je kompletno vojno, političko i policijsko vođstvo tadašnje Rs, a Međunarodni sud pravde, državu Srbiju, osudio je za nespriječavanje genocida.

Sve ove presude udarile su historijski pečat na obraz politika koje su naredile i izvršile genocid.

Svjedoci smo da, već 27 godina, bez obzira na raznorazna pisma i depeše, nije pronađena hemija koja taj pečat može izbrisati, odnosno skinuti sa njihovog lica.

Naprotiv.

Kako koja godina prolazi, sve je više senzibiliranosti sa žrtvama genocida, pri čemu su Marš mira, kao i Dan sjećanja na žrtve genocida koji se obilježava svakog 11.jula, postali svjetski događaji.

Onim koji godinama prate događaje vezane za obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, aktuelna depeša MUP-a Rs, po ko zna koji put je pokazala da srpske obavještajne službe ne skreću s agende kojim se raznim izmišljenim događajima pokušava negirati, umanjiti, prikriti genocid počinjen u Srebrenici.

Svi se dobro sjećamo 2005. godine, kada je samo pet dana pred obilježavanje desete godišnjice genocida, odjeknula vijest kako je u Fabrici akumulatora u Potočarima pronađen eksploziv, koji je, navodno, trebao biti aktiviran prilikom održavanja komemoracije u Potočarima.

Znalo se tada da na komemoraciju u Potočare, uz nekoliko desetina hiljada građana iz BiH i svijeta, stižu mnogi ugledni svjetski zvaničnici s namjerom da odaju počast žrtvama genocida.

Eksploziv je, naravno, bio podmetnut i cijela priča o njegovom podmetanju, ubrzo je prestala biti vijest jer su procurile informacije o uključenosti obavještajnih službi Rsa i Srbije u „operaciju: eksploziv“.

Obavještajci su informacije o eksplozivu, najprije, dostavili EUFOR-u, a potom „brzom akcijom MUP-a Rs“ isti odvezli „na sigurnu lokaciju“.

Ustvari na onu sa koje su ga i dovezli u Potočare.

Da su sigurnosne službe i Rs i Srbije, duboko involvirane u izazivanje incidenata u vrijeme održavanja komemoracije žrtvama genocida u Srebrenici, najbolje svjedoči događaj iz 2015. godine kada je insceniran napad na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Izgubljeni telefon BIA-inog operativca koji je bez dozvole i znanja domaćih sigurnosnih agencija, skupa sa još dvadesetak kolega, 11. jula 2015. godine boravio u Potočarima, posvjedočio je cjelokupni njihov plan i organizaciju tobožnjeg napada na Vučića.

Telefon, odnosno poruke koje su se u njemu nalazile svjedočile su komunikaciju BIA-inih operativaca u vrijeme prisustva Vučića u Potočarima.

Telefon, je, kakoje poznato, prisustvujući dženazi, pronašao profesor iz Živinica.

Dva dana kasnije izuzeli su ga inspektori SIPA-e iz Tuzle, koji su ga, kao dokaz „u cilju rasvjetljavanja događaja“ predali istražiteljima Tužilaštva Bosne i Hercegovine, nakon čega je, skupa sa sadržajem koji je krio, telefon misteriozno nestao, a istražitelji, još misterioznije, zašutjeli o svemu.

Poruke koje su tog dana razmjenjivali BIA-ini operativci, otkrile su mnoge detalje vezane za organizaciju „napada“ na Vučića.

Saznalo se tako za ulogu poznatog bh. advokata koji je, u trenutku dolaska na kapiju Memorijalnog centra trebao da „zagalami na Vučića“ čemu se trebala pridružiti masa prisutnih građana, zatim za plan trase kojom će „kad masa krene prema presedniku“ Vučić napustiti Potočare, te, kojim medijima treba javiti informacije „o napadu na predsednika“... I mnogo toga još.

Kroz sudski proces koji se u Beogradu kasnije vodio protiv dvojice BIA-inih operativaca zbog odavanja službene tajne, kada im se na teret stavilo da su javnosti otkrili podatak da su u Potočarima 11. jula 2015. godine boravili „na tajnom zadatku“, pokazalo se da je upravo jedan od njih bi zadužen spornim telefonom, a istinitost sadržaja poruka koje su se u telefonu nalazile potvrđena je u nekoliko njihovih javnih istupa.

Medijska histerija u Srbiji zbog tobožnjeg pokušaja atentata na Vučića, trajala je sve dok bosanskohercegovački mediji nisu objavili informaciju o sadržaju dijela poruka koji je krio telefon BIA-inog operatvica.

O tome šta je Tužilaštvo BiH poduzelo u ovom slučaju nikad ništa nismo saznali.

Jedino što znamo je da je profesor koji je telefon pronašao, dao izjavu istražiteljima SIPA-e u Tuzli.

Kakvu god opasnost za predstojeće obilježavanje 27. godišnjice genocida u Srebrenici da smisle MUP Rs i njegovi saradnici iz Srbije, a objavom famozne „depeše“ upozoravaju da su već nešto smislili, planiranu komemoraciju 11. jula 2022. godine zasigurno neće moći osujetiti, niti obeshrabriti nekoliko hiljada učesnika Marša mira koji će 8. jula ujutro krenuti prema Potočarima.

Nišani u Potočarima su i suviše snažai svjedoci o počinjenom genocidu, da bi ih papanska svijest potomaka počinilaca genocida, koja kroz razna pisma i depeše, još uvijek sanja neke nove genocide, mogla demantirati.

Ili, nedaj Bože, zabraniti njihov obilazak.