 (1).jpg)
Piše: Prof. dr. Adnan Mahmutović
Rat u Ukrajini i dalje bijesni. Bez obzira na najave kontraofanzive koje bi trebale dovesti do sloma ruskih snaga i povratka okupiranog teritorija, stručnjaci upozoravaju da je situacija i dalje izuzetno teška. Za sada, pokušaji ukrajinske vojske da povrate izgubljene teritorije nailaze na snažan otpor i pokazuju vrlo ograničen uspjeh na bojnom polju. Zapadne sile, na čelu sa SAD, odlučne su u svojoj namjeri da spriječe Rusiju u daljnjem širenju njenog utjecaja i teritorija putem vojne agresije.
Iako većina zapadnih analitičara očekuje da će ukrajinska vojska, uz podršku moderne vojne tehnologije donirane od strane Zapada, uspjeti povratiti dio teritorije, nemali broj je i onih koji smatraju da će na kraju ipak Rusija prevladati. Ovakva razmišljanja imaju svoje uporište, posebno ako se rat u Ukrajini definira kao rat iscrpljivanja. U takvom ratu, Ukrajinci se bore protiv Rusa, dok Zapad nije direktno vojno angažiran, već pruža podršku Ukrajini. Ishod ovakvog rata zavisio bi o dva ključna faktora: relativnom broju stanovništva i ravnoteži snaga artiljerijskih oruđa. Trenutno, Rusija ima značajnu prednost u broju stanovnika sa populacijom koja je za nekih 100 miliona ljudi brojnija od ukrajinske. Također, artiljerija igra ključnu ulogu u ratovima iscrpljivanja jer osigurava dugotrajne napade što može dovesti do dominacije na bojnom polju. Prema nekim analizama Rusija pokazuje i nadmoć u artiljerijskim sistemima – ruske snage ispaljuju najmanje pet puta više različitih projektila/granata u odnosu na ukrajinske snage. Zapad nema mogućnost da pruži dovoljno artiljerijskog naoružanja Ukrajini kako bi se uspostavio balans snaga sa ruskom vatrenom moći. Ovo se pokušava kompenzirati slanjem ograničenog broja preciznih artiljerijskih oruđa koja uspješno mogu gađati metu sa velike udaljenosti.
Sa druge strane, jasno je da će rat vjerojatno nastaviti, za sada bez izgleda za postizanje održivog mirnog rješenja. Situacija u Ukrajini je izuzetno kompleksna, a teško je predvidjeti kada ili čak da li će doci do održivog mira. Ako i dođe do nekog primirja vrlo vjerovatno je da će sporadična izbijanja nasilja trajati još godinama.
Što se tiče mirovnih inicijativa sa Zapada, za sada se čini da ne postoje ozbiljni razgovori o tome, barem ne unutar Bidenove administracije - čija uloga u ovom sukobu je, ipak, ključna. Ovo može da upućuje na to da se kontinuirani sukob u Ukrajini može iskoristiti (ili se već koristi) za neke strateške američke ciljeve u Evropi. Ovakva taktika nije nepoznata u praksi. Možda bi neka dublja analiza konflikta u Siriji otkrila pozadinu nastojanja da se politički i ekonomski destabilizira Turska. Iako je teško provlačiti jasnu paralelu između ova dva slučaja jedno je izvjesno: obje zemlje, Sirija i Ukrajina, će na kraju ostati razorene i disfunkcionalne marionetske države. Ipak, cilj ovog teksta nije da potencira određene teze prisutne u javnom diskursu, koje se lahko mogu protumačiti kao teorije zavjere. Umjesto toga, namjera teksta je da približi drugu stranu konflikta u Ukrajini koja možda nije tako direktno dostupna javnosti.
Ta druga strana se odnosi na moguću ekonomsku i političku destabilizaciju Evropske unije izazvanu ratom u Ukrajini, ili tačnije rečeno, pokušajem kontrole nad ekonomskim kapacitetom EU. Podsjećanja radi, Evropska unija predstavlja drugu najveću ekonomiju svijeta s BDP-om od 21,7 triliona dolara. Administracija predsjednika Bidena ranije je izrazila svoju posvećenost poboljšanju odnosa između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije. Kao dio tih napora, administracija je poduzela korake da ublaži napetosti suspendiranjem reaktivnih tarifa povezanih s dugotrajnim sporom između kompanija Airbus i Boeing. Međutim, postoji mogućnost da taj potez predstavlja samo dobru fasadu sa ciljem pridobivanja podrške evropskih zemalja kako bi se olakšalo postizanje nekih strateških ciljeva Sjedinjenih Američkih Država u Evropi.
