"Džihad" po mjeri Milorada Dodika

Piše: Almasa Hadžić

"Mislim da Islamska vjerska zajednica ne može pokazati niti jedan primjer negativnog odnosa Rs prema njima i čudi činjenica da postoje ekstremi koji gaje govor mržnje prema Srbima, Srpskoj i Srpskoj pravoslavnoj crkvi", izjavio je prije nekoliko dana Milorad Dodik.

Bio je to samo dio njegove reakcije na posjetu reisu-l-uleme IZ BiH Husein ef. Kavazovića Medžlisu IZ Kozarac kojom je lično izrazio podršku hafizu Amiru ef. Mahiću protiv koga je, nakon njegovih stavova izrečenih na hutbi 27. januara u džamiji u Kozarcu, krenula kolektivna medijska i politička hajka u Rs.

Osuo je Dodik paljbu i na imama iz Kladuše Muharema Štulanovića, a istovremeno "hodom unazad" poručio da on, bajagi, misli "da je vrijeme da se s ovim stane" (misli, vjerovatno na reakcije na njegove stalne napade na IZ, reisa, imame op.a.) i da bude otvorena jedna vrsta dijaloga vjerskih zajednica, odnosno Islamske zajednice i Rs, te da je on spreman da razgovara "sa njihovim ljudima" posebno jer ima "dobar odnos sa muftijom u Banjoj Luci".

Običan čovjek posebno vjernik koji ga ne poznaje, nakon ove izjave, uskliknuo bi od radosti, ali i nade da Milorad Dodik, ipak poštuje vjernike muslimane kao i njihove predstavnike i da kao političar, želi graditi dobre odnose s Islamskom zajednicom!

Upss!

Kako smo i navikli, samo koji dan kasnije, Dodik kreće u "džihad"!

Meta je vrh Islamske zajednice, odnosno isti oni ljudi s kojim je do prije koji dan, bajagi, želio "pomirljiv razgovor", misleći valjda da će sa "preostalim živim muminima", onim što se smiješe i prijatelju i neprijatelju i selame ga, metodama svojih ideoloških vođa iz devedesetih godina, lako završiti "posao".

"Krajnje je vrijeme da se vrhovni predstavnik Islamske zajednice počne baviti svojim poslom, vjerom, a da politiku ostavi izabranim političkim predstavnicima, iako su njemu, izgleda, politika i vjera isto...", poručio je Dodik reisu Kavazoviću, s namjerom da ga upozori da povede računa šta priča.

Jer priča o genocidu, klanju, logorima, silovanju, mučenju, bacanju u Drinu odsječenih bošnjačkih, odnosno, muslimanskih glava u ne tako davnoj agresiji, te nepravdama i uzurpaciji ljudskih prava Bošnjaka, embargu na mišljenje i aparthejdu kome su izloženi nakon agresije, ušima entiteta kojim Dodik vlada nije baš draga.

Zna Milorad Dodik dobro da ga se reis Kavazović ni malo ne plaši.

Ne plaši ga se jer zna da za svaku svoju izgovorenu riječ ima dokaz.

Dovoljno je samo prebrojati u genocidu ubijene, nad čijim je tabutima u miru stajao i dženazu im klanjao, pa da njegove prijetnje shvati kao izraz bezobrazluka, ali i njegove ljudske i političke nemoći da se suoči sa činjenicom da više nikad niti jedan Bošnjak, a posebno imam neće pristati da bude žrtva ideologije iz devedesetih godina.

One, koja je, nažalost, narodu kome Dodik pripada, i entitetu kojim vlada, nanijela historijsku sramotu.

Kažem, nažalost.