Dodikovo četnikovanje

Piše: Almasa Hadžić

Voli Milorad Dodik da zapjeva. Na seoskim vašarima, slavama, na druženjima političkih istomišljenika, na obilježavanjima zločinačkih rođendana, pa čak i u kabinetu državnog Predsjedništva čiji je član.

Nedavno pjevanje u zgradi Predsjedništva BiH, u žarkoj želji da mu, zbog nepoštovanja funkcije i mjesta na kome pjeva neko pokuša „uvrnuti pjevalo“, kako bi svijetu dokazao ispravnost puta razaranja BiH kojim je zajahao, po svoj prilici, bilo je i posljednje pjevanje kojim je, bar na prostoru Federacije mogao zadiviti svoje obožavaoce.

Propali „koncert“ u Predsjedništvu okrenuo ga je ponovo u entitet kojim neprikosnoveno vlada, ali na kome mu glas, u želji da pokaže svoju neupitnu snagu, nerjetko i „zariba“.

„Lepi Mića“ srpske politike u Bosni i Hercegovini, Milorad Dodik, ovog vikenda, oglasio se sa najnovijim četničkim repertoarom.

Na vašaru u Bronzanom Majdanu kod Banje Luke otpjevao je jednu od mnogobrojnih oda posvećenih četničkom zločincu, koljaču sunarodnjaka njegovog političkog družbenika Dragana Čovića, Manetu Rokviću.

Današnji naraštaji skoro da bi i zaboravili na zločinca Rokvića da na zvaničnoj stranici političke partije čiji je predsjednik Milorad Dodik, nisu objavljeni trenuci muzičkog uznesenja, kojim „voljeni vođa“ i partijska mu bratija slave koljača iz Drugog svjetskog rata čiji su zločini poseban trag ostavili na prostorima Dalmacije.

Oni koji su na zvaničnoj stranici njegove stranke poslušali djelić opjevavanja, tačnije oživljavanja četnika Rokvića kroz prijeteće hajdekanje „kad se braća Srbi slože“ ako su kojim slučajem do sada bili u „ilegali“, napokon mogu hrabro iskoračiti iz svojih četničkih jazbina i bez straha kazati da su Rokvićevi sljedbenici, samo sada okupljeni pod bajrakom Milorada Dodika.

Na četnikovanju u Bronzanom Majdanu Milorad Dodik je napokon pokazao sebe u prirodnoj, mentalnoj veličini i obliku.

To je ono što smo vidjeli. Ono što nismo je mnogo gore i strašnije.

Opjevavanje ubica čija je biografija ispisana krvlju poklanih u Drugom svjetskom ratu, kao i njihovih nasljednika iz devedesetih godina, slika su pomućenog razuma nekadašnjeg socijaldemokrate koji je kao takav i doveden na čelo entiteta RS.

Nije kriv Pjevač Milorad, već oni koji godinama podržavaju njegov repertoar.