Dodik i Čović ne vode samo separatističke i etnonacionalne politike oni vode produžene, agresorske politike Beograda i Zagreba protiv Bosne i Hercegovine.
Piše: Amina Čorbo-Zećo
Politike koje vode Milorad Dodik i Dragan Čović već odavno su prepoznate kao destruktivne i agresorske prema Bosni i Hercegovini. No, ono što ih čini još opasnijim jeste činjenica da iza njih, otvoreno i bez zadrške, stoje centri moći iz Beograda i Zagreba.
Dok je ta podrška nekada bila prikrivena i diplomatski umivena, danas se ona manifestira javno, konkretno i često na način koji direktno prijeti suverenitetu i stabilnosti naše zemlje.
Primjera je na pretek. Taj čvrsti savez Dodik-Čović dokazat će se i na posljednjem primjeru kada je HDZ-ov Davor Pranjić, potpredsjednik Rs prekršio Ustav RS-a i presudu Suda BiH. Jer, Dodik mu nije mogao prenijeti ovlasti jer nije privremeno spriječen da obavlja funkciju već mu je trajno oduzet mandat
Pranjić ovakav potez nije mogao učiniti bez saglasnosti stranke. a, opet HDZ ništa bez podrške Zagreba ne radi. Zagreb je, pak, kroz lobiranja protiv intera BiH udario pečat 'neprijateljstva'. Nepoštivanje suvereniteta, iako deklarativno to ističu, ogleda se i u upadanju njihovih dužnosnika na porostor BiH u dijelove gdje vlada HDZ kada oni to požele. a, o uzurpaciji imovine BiH u Hrvatskoj da ne pišemo.
Isto tako, svaka Dodikova prijetnja otcjepljenjem, negiranje genocida i udari na državne institucije dobivaju podršku iz Beograda, bilo kroz političke izjave, institucionalne posjete ili ekonomske aranžmane. Strateška podrđka ogleda se u Deklaraciji 'srpskog sveta' i provedbi njenih odredbi na štetu BiH.
Čovićeva politika “trećeg entiteta” i sistemsko blokiranje državnih procesa gotovo uvijek se poklapa sa zvaničnim stavovima Zagreba, koji svoje miješanje pravda tobožnjom “brigom za Hrvate u BiH”.
U posljednje vrijeme te aktivnosti prelaze svaku granicu pristojnosti međunarodnih odnosa, od direktnih prijetnji Milorada Dodika i njegovih saradnika, preko pokušaja Hrvatske da se preko Evropske unije nametne kao tutor Bosne i Hercegovine, do koordiniranih akcija kojima se osporavaju odluke institucija BiH i nameću paralelni mehanizmi odlučivanja.
Ono što zabrinjava jeste da se sve to odvija uz pasivnost dijela međunarodne zajednice, a ponekad i uz njihovo posredno ohrabrivanje, a još veća zabrinutost je ponašanje trećeg partnera tzv. Trojke, koja kao da ne želi vidjeti spregu Dodik-Čović. Njima je Čović još uvijek poželjan i čvrst partner.
Dok se Beograd i Zagreb predstavljaju kao garanti mira i stabilnosti, njihovi štićenici u BiH ruše temelje iste te države.
Zbog toga je danas nužno otvoreno i jasno reći, Dodik i Čović ne vode samo separatističke i etnonacionalne politike oni vode produžene, agresorske politike Beograda i Zagreba protiv Bosne i Hercegovine.
To nije pitanje “različitih političkih vizija”, već pitanje odbrane države od konstantnih i koordiniranih nasrtaja izvana i iznutra.
