Dan poslije. Inzko je djelovao. Šta sada?

Piše: Sead Numanović

Ništa što se desilo jučer, kada je Valentin Inzko, nakon 10 godina, posegnuo za Bonskim ovlastima, nije ni novo ni iznenađujuće.

Bilo je samo pitanje da li će se on "drznuti" i svoje šefove natjerati da stanu iza njega ili ne.

I "drznuo" se!

S druge strane, reakcije su sasvim očekivane.

Bošnjaci su oduševljeni.

Politički lideri bosanskih Srba više ili manje bijesni.

Čelne strukture bosanskih Hrvata "mudro" šute ili kroz zube cijede komentare.

Negativne reakcije izvršile su svojevrsnu sublimaciju Bošnjaka i Inzka.

Sasvim je nebitno da li će i jedni i drugi uraditi bilo šta. Ili neće uraditi. Njihovo postojanje, samo po sebi, iritacija je.

Ali, ima jedan zanimljiv trend koji se uočava kod Bošnjaka - počinje se vraćati povjerenje u pravnu državu.

Inzko je nametnuo promjene zakona.

Sada bezmalo bošnjački politički lideri, ali i "obični" Bošnjaci prstom upiru u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.

Ono je, kao, na potezu.

I, gle čuda, iz te institucije su odmah objavili da su formirali predmete koje će raditi.

Koja glupost!

Nema retroaktivne primjene zakona. To su mogli naučiti i oni koji su barem tri puta prošli pored bilo kojeg pravnog fakulteta.

Objavom da rade, iz Tužilaštva BiH su odmah bacili javnosti prašinu u oči.

Ali, hajmo se pretvarati da smo glupi i da im vjerujemo.

"Ovaj Zakon stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja na službenoj internetskoj stranici Ureda visokog predstavnika, ili jedan dan od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, koji god od tih dana nastupi ranije", stoji u Inzkovoj odluci.

Dakle, zakon je nametnut jučer, još nije objavljen u Službenom glasniku BiH, a ako se to ne desi, što ne bi trebalo biti iznenađenje, izmjene i dopune koje je Inzko izvršio, postaju validne i obavezujuće 31. jula.

I time smo već dobili odgovor na pitanje šta će uraditi Tužilaštvo BiH.

Da je ova institucija htjela uraditi bilo šta, kada je Dodik i njegova ekipa u pitanju, imala je toliko mnogo jasnijih, jednostavnijih i dokazivijih slučajeva.

Evo, "afera Ikona", na primjer.

Čak i loši student prava ima pred sobom savršeno jednostavan predmet.

Ali, očito da ni loši studenti prava ne rade unutar Tužilaštva BiH.

Tamo "kolo vode" politički komentari i propali medijski stratezi.

I sada, nakon što su nas iz Tužilaštva BiH drsko slagali, naš odgovor trebao bi biti serija tužbi. Pravnih osnova je i previše.

Inzko jeste uradio ispravnu stvar.

Iako možemo čuti da su nametanja i Bonske ovlasti arhaizam, niko normalan i iole obrazovan ne može osporiti legalitet i legitimitet te odluke. Ne stoje ni argumenti da je BiH članica Vijeća Evrope, te da svojevrsne faraonske ovlasti visokog predstavnika nisu spojive s demokratski uređenim državama.

Inzko i OHR sastavni su dio pravnog sistema ove države i ugrađeni su u njen ustav.

Nadalje, hoće li prestati negiranje genocida i nagrađivanje ratnih zločinaca?

Neće!

Čak će i biti pojačano.

Dodik nije džabe organizirao potpisivanje peticije.

Koliko god da ljudi potpiše taj papir (proizveden u Violeti ili Palomi, svejedno!), on će to koristiti kao "dokaz" legaliteta i legitimiteta svojih nacističkih istupa.

Bosna i Hercegovina već godinama muku muči s time kako provesti presude Evropskog suda za ljudska prava. "Sejdić-Finci", kako ih možemo kolokvijalno nazvati, jedan je od temeljnih uslova napredovanja naše zemlje na evropskom putu.

Prije ili kasnije, a politički establišment ove zemlje svjesno nastoji da to bude što kasnije, presuda suda iz Strazbura će se morati provesti.

Slijedeći taj primjer, ljudi u Bosni i Hercegovini trebaju shvatiti da za sve što hoće, zaslužuju ili žele, moraju se boriti.

Bosna i Hercegovina nije država ambasadora. Ovo je država njenih građana.

Bosna i Hercegovina ne može ovisiti od volje ambasadora. Ne može očekivati da stranci rješavaju ama baš svaki naš problem.

Svaki njen građanin mora se boriti za ono što hoće.

I ni po čemu mi tu nismo drugačiji od ostatka svijeta.

Stoga, tužbe protiv onih koji trebaju čuvati i provoditi zakone ove zemlje, moraju se podnositi. Što ih više bude, to su veće šanse da neka od njih "ispliva".

Građani ove zemlje imaju pravo glasa. Izlazak na birališta i zaokruživanje listića postaje čak i sveta dužnost.

Naravno, izmislit ćemo sve moguće izgovore da ne uradimo ni jedno ni drugo.

U tom slučaju, krivica je na nama.

Inzko jeste napravio veliki iskorak.

Nama je jako drago zbog toga. I treba biti.

Ali, ako nećemo da to ostane mrtvo slovo na papiru, moramo osigurati da se izmjene zakona i sankcioniranje onih koji negiraju genocid počnu primjenjivati. U početku će, naravno, biti teško.

Tribunal u Hagu osnovan je u najgorem momentu u novijoj historiji Bosne i Hercegovine - 1993. godine. Tada je BiH bila suočena s agresijom Srbije, agresijom Hrvatske i kvislingom Fikretom Abdićem.

Da smo tada bili kakvi smo danas, Radovan Karadžić bio bi predsjednik Bosne i Hercegovine!