Čovićeva moć i nemoć Trojke

Za razliku od zvaničnika Trojke, Čović je političar koji upravlja procesima.

Nakon jučer održanog sastanka delegacija SNSD-a i HDZ-a u Banjoj Luci, predsjednik HDZ-a Dragan Čović je kazao da će partnerstvo ove dvije stranke u Vijeću ministara trajati do idućih općih izbora. Time je samo ozvaničeno ono što je trezvenim posmatračima već odavno bilo jasno: HDZ neće dopustiti izbacivanje SNSD-a iz Vijeća ministara.

Nakon što je, prije devet mjeseci, Sabina Ćudić (Naša stranka) pokrenula inicijativu za izbacivanje SNSD-a iz vlasti, iz Trojke su neprestano isticali da će tim potezom Čović i HDZ biti izvedeni na čistac.

Zašto vremenom stavovi funkcionera Trojke postaju smiješni?

Tako je Denis Zvizdić (NiP) kazao ljetos da HDZ neće još dugo moći biti u statusu živog štita Milorada Dodika, te će “morati objasniti svoje stavove i Briselu i Zagrebu”.

Ne znam da li je Zvizdić svjestan koliko sada zvuči budalasto ovo njegovo previđanje. Čak je nebitno. Radi se o tome da Čović ima moć da sam donosi svoje odluke, za razliku od Zvizdića, kojim upravlja isključivo strah od toga šta će reći u Briselu, Zagrebu itd.

Idemo dalje. Predrag Kojović (NS) je kazao da je “došao trenutak istine za HDZ, da u narednih nekoliko dana kažu na koju stranu će se okrenuti i kome će se pridružiti”.

HDZ nije kazao na koju će stranu, u roku koji im je dao Kojović. Jer im on ne može davati rokove. Ali HDZ je, u konačnici, kazao da će sa SNSD-om. A Kojović šuti. Pa čak i da nešto kaže ne bi imalo bitnog efekta, kao što uostalom nije imalo efekta i kad je ljetos izjavljivao to što je izjavljivao.

Idemo dalje. SDP-ov član Nadzornog odbora TVSA Enver Kazaz napisao da je, “vrhunski osmišljenom” inicijativom Sabine Ćudić za izbacivanje SNSD-a iz Vijeća ministara, Čović prisiljen da bira između proruskog Dodika i evropskog puta, te će, ako odabere Dodika, “potvrditi da je u savezništvu s njim napustio evropski put, te omogućio jačanje ruskog uticaja u regiji”.

Nakon što je Čović jučer potvrdio da je odabrao Dodika, SDP-ov član Nadzornog odbora TVSA šuti. Ne kaže da je Čović, odabravši SNSD, napustio evropski put i omogućio jačanje ruskog uticaja u regiji. Jer to je tako teška ocjena da bi, iznese li je, demonizirao Čovića, što je lično preporučio da se ne radi. Tako se još jednom pokazalo da Kazazove izjave vremenom poprimaju ironičan smisao i vraćaju mu se da bi ga proganjale kao pravi dušmani.

Čovićeva moć i nemoć Trojke

Napori Trojke da ukažu na logičku neusaglašenost stavova Čovića – koji je i za evropski put i za koaliciju sa antievropskim Dodikom (?!) – imali su za cilj prinuditi lidera HDZ-a da se ponaša onako kako Trojka želi.

Još su grčki filozofi uvidjeli da je svrha logike prinuditi (ἀναγκάζω) suparnika da prihvati nešto čemu se ranije protivio. Ironija trenutne političke situacije u BiH nije samo u tome što Trojka, oslanjajući se na logiku, nije uspjela oblikovati Čovićevo ponašanje,već u tome što je Čović na kraju uspio da oblikuje ponašanje Trojke.

Naime, gotovo niko od zvaničnika Trojke ne smije da kritikuje HDZ nakon što je Čović jučer rekao da SNSD ostaje u koaliciji sa HDZ-om i, posljedično, u Vijeću ministara.

U svojim reakcijama na sastanak HDZ-SNSD u Banjoj Luci, predsjednik SDP-a Nermin Nikšić i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković su pazili da ne napadnu HDZ. Jer, kako je objasnio Konaković, Dodiku bi odgovaralo da sada dođe do krize i u Federaciji, kroz otvaranje sukoba između Trojke i HDZ-a. To bi Dodiku bio odličan argument za tvrdnju da on nije jedini problem u BiH.

Istina. Ali upravo je time Čović doveo Nikšića i Konakovića u stanje potpune nemoći; dakle, isto ono stanje u koje su oni htjeli dovesti njega, kada su “krenuli da ga izvedu na čistac”.

Toga su svjesni i dijelovi same Trojke. Pogledajmo, recimo, šta piše Raport: “Trojka koja je sa SNSD-om već prekinula koaliciju zbog napada na ustavni poredak BiH i odbijanja ključnih reformskih zakona, sada je u poziciji da nastavi saradnju s HDZ-om, što bi prema mišljenju izvora Raporta iz stranaka bio politički i moralni promašaj.”

S druge strane, dio Trojke, kako navodi Raport, smatra da je raskid s HDZ-om još gora opcija, te iako bi bio moralan, ne bi bio odgovoran.

Dakle, Trojka, koja je početkom godine mislila da upravlja procesima i uvlači Čovića u klopku, postaje sve više svjesna da je sama upala u klopku. Stari politički vuk, Dragan Čović poigrao se s njima, kao s ovcama.

Ćudić se nagovorila Čoviću

Jedina koja je, nakon jučerašnjeg sastanka, napala HDZ bila je – gle čuda – Sabina Ćudić. A bolje bi joj bilo da nije rekla ništa.

Devet mjeseci nakon što je “pokrenula” izbacivanje SNSD-a iz Vijeća ministara, Ćudić je, na vijest da od realizacije njene inicijative i definitivno nema ništa, kazala da je Čović ostao sa SNSD-om “zbog ko zna kakvih ucjena”.

Izjave Ćudić o Čoviću će imati efekta koliko i njena inicijativa o izbacivanju kadrova SNSD-a iz državne vlade. Dakle, nikakvog.

Vladajući političari su tu da vladaju stvarima, da, kako kaže Konaković, “liderišu procesima”, a ne da ih bespomoćno komentarišu. Predsjednica Naše stranke svoje djelovanje svodi na bespomoćne komentare. Ona ne proizvodi stvarnost, već je samo tumači, a čak ni to ne radi dobro. Jer daje poluinformacije. Naime, ako tvrdi da je Čović ucijenjen onda treba pojasniti ko i kako ga ucjenjuje. U protivnom, njena izjava je bezvrijedna špekulacija i služi joj samo da prikrije vlastitu nemoć.

Za razliku od zvaničnika Trojke, Čović je političar koji upravlja procesima. On povlači poteze, koji imaju realan učinak. Ne svodi svoje djelovanje na bespomoćno, moralističko komentarisanje procesa “izvana”. Riječju, radi ono za šta su ga njegovi glasači ovlastili. Prevodi “bošnjački reformski blok” žednog preko vode.