Piše: Almasa Hadžić
Gledam na društvenim mrežama fotografiju glumačke ekipe filma "Heroji Halijarda", koji su, zahvaljujući Sarajevo Film Festivalu, sve sa kokardama, bradama i drugom četničkom ornamentikom "umarširali" u Sarajevo, pa me "ganu" vijest da je riječ o filmu koji govori o srpskim herojima i spasiteljima u Drugom svjetskom ratu, borcima protiv nacističke Njemačke i "komunističkih zlotvora", a ne o četnicima – koljačima i ubicama kakvi su oduvijek bili.
Ne vjerujem svojim očima, vidim isti oni "heroji" što su u aprilu 1992. godine sa noževima za klanje, puškomitraljezima, žicama za davljenje vaskrsnuli u Bijeljini i Zvorniku.
Iste im kape, iste brade, ista ornamentika.
I ista laž o četničkom herojstvu i moralu, borbi za srpski narod, ,o čemu nas "podučava" film "Heroji Halijarda".
Da zovnem Nermina Dogića da ga pitam jesu li ovo oni, ili se samo meni priviđa, što su u logoru Čelopek tjerali sinove da siluju očeve, što su mladića sa Diviča tjerali da mesaru Šabanu zubima odgrize testise, što su na Vidovdan pucali "odoka" pa koga pogodi, nije šteta.
I sve to da bi pokazali četničko "herojstvo, dobrotu i moral", a u šta nas ubjeđuje film "Heroji Halijarda".
Ne smijem, kasno je da zovem Nermina.
