"Bošnjaci će napadom u centralnoj Bosni na Hrvate početi sukob u BiH"

U ovome trenutku BiH, koja je bila i prva postaja Stoltenbergove turneje, čini se najizglednijim područjem za ratni incident koji bi zatim mogao pokrenuti i unutarnji i regionalni geopolitički preustroj. Naime, o tome je zapravo riječ. Nije sporno da ni tridesetak godina nakon rata BiH nije postala funkcionalna država. I ne treba to pripisivati samo ograničavajućem sporazumu koji je Srbima dao (etnički očišćenu) federalnu jedinicu, ali joj je zapriječio izlazak iz države, a Bošnjake i Hrvate gurnuo u istu federalnu jedinicu izazivajući stalan politički sukob između naroda za prevlast u kojem su malobrojniji Hrvati praktički izgubili političku subjektivnost.

Ne treba to pripisivati ni samo samodostatnim, korumpiranim i zatvorenim nacionalnim političkim oligarhijama kojima je sasvim ugodno parazitirati u takvu nefunkcionalnom i propadajućem sustavu ‘glumeći‘ međusobne sukobe. No velikim je dijelom današnje stanje u BiH posljedica i katastrofalne međunarodne (zapadne) skrbi koja ju je učinila financijski isplativim utočištem za islužene zapadne političare i činovnike, otvorivši tako širok prostor utjecaja Rusiji i državama islamskog svijeta. Ali uza sve to i na jednak način BiH bi se mogla održavati još sljedećih trideset godina. Osim ako u globalnome geopolitičkom preslagivanju nije došao trenutak i za resetiranje Balkana. A za to je u pravilu potreban barem mini ratni sukob.

Moguće da je taj trenutak došao. Sve je više naznaka da se iza scene vode američko-ruski razgovori o završetku rata u Ukrajini i spuštanju međusobnih tenzija u sljedećoj, izbornoj godini – najprije u Rusiji, zatim u SAD-u. Ideja NATO-ova bivšega glavnog tajnika ​Andersa Fogha Rasmussena da se Ukrajinu primi u NATO, ali bez anektiranoga Krima i okupiranih dijelova Donjecka i Luganska, po svemu sudeći, nije samo njegova, nego javno testiranje prijedloga završetka rata bez pobjednika. Rusija bi zadržala okupirana područja, Ukrajina bi ušla u NATO, ali de facto trajno podijeljena iako se formalno ne bi odrekla svojih granica. Dakle, tipičan mirovni kompromis. Pogledamo li vijesti izvan dnevnoga konteksta, u širemu geopolitičkom kontekstu bliskoistočni rat koji je počeo kao rat Izraela protiv Hamasa, primjetno je da u njemu i Zapad (SAD, raštimani EU) i Istok (Iran, Rusija) do krajnjih granica testiraju i ne prelaze crvenu crtu, koja bi rezultirala velikim regionalnim i potencijalno nuklearnim ratom. SAD postavlja granice Izraelu u Gazi, Iran kontrolira da džihadističke organizacije ne prijeđu crvenu crtu napadima iz Libanona, Sirije ili Jemena. Izgledno je da sigurnosna arhitektura Izraela, a i šire regije, nakon rata neće ostati ista.

Neće Dodik započeti rat

Logično je da uz ta velika geopolitička poravnanja SAD-a i Rusije na red dođe i Balkan. Najviše potencijala za sukob trenutačno ima u BiH. Uostalom, BiH je i bila prva postaja Stoltenbergove balkanske turneje. A ruski je veleposlanik reagirao oštrom optužbom na NATO-ov račun za imperijalizam i kolonijalizam. Za razliku od Stoltenberga, ja ne vjerujem da će taj sukob započeti Milorad Dodik niti da će on izbiti u Republici Srpskoj. Mnogo vjerojatnijim čini mi se da požar sukoba bude zapaljen u Federaciji BiH, recimo u središnjoj Bosni; da ga zapali neka džihadistička paravojna formacija napadom na Hrvate. Uostalom, nije li nedavno u javnosti kao novi Hamasov dragovoljac ​promaknut bivši zapovjednik Sedme muslimanske brigade Armije BiH Šerif Patković, koji je 1993. i započeo rat protiv Hrvata zločinima u Lašvi i Dusini s džihadističkim rukopisom? Zato ne bi trebalo podcjenjivati nedavne prijeteće poruke u mostarskome naselju Vrapčićima, a ni strahove koje su predstavnici Hrvata iz srednje Bosne došli prenijeti u Zagreb. Istina, general Armije BiH i Hamasov dragovoljac Šerif Patković ne izgleda baš sasvim uračunljivo. Ali to i nisu zadaće za nobelovce.