Bošnjački
politički lideri su se pokrenuli. Krenulo je pakovanje kofera i putovanja.
Bakir
Izetbegović otputovao je u Zagreb. U Banskim dvorima primio ga je Andrej
Plenković. Slika s tog susreta pokazuje niz detalja i prosto nameće dojam o
neozbiljnosti.
Načičkani
jedni do drugih, s maskama na licima, kafom i vodom na stolu... Kako su takvi
uspjeli popiti ono što je na stol? A kako su se tek razumjeli pricajući s
maskama?
Reakcije
na susret su sasvim očekivane. I još ne prestaju.
S
jedne kritike se redaju: Izetbegović nije smio niti trebaao otići u Zagreb.
Pošto je to uradio, sveo je ovu državu na tri nacionalna tora, legitimirao
hrvatsko nepoćudno petljanje u unutarnja pitanja BiH...
Pobornici
puta slave.
Izetbegović
je usred Zagreba dijelio lekcije, ružio tamošnje vlasti, branio Željka Komšića
i davao mu legitimitet... Ovaj mu se odmah „odužio“ sasuvši gomilu kritika.
Dok
je predsjednik SDA i dopredsjedavajući Doma naroda BiH sjedio u Sarajevu, kritiziralo
ga se što nigdje ne putuje, ismijavalo njegovu samoizolaciju. Kada se zaputio,
kritike su nahrupile.










