Piše: Sead Numanović
Prvo je bio onaj od Janeza Janše.
Prethodno, Vlada Slovenije potpisala je „non-paper“ Hrvatske.
Onda se „ukazao“ dokument o odnosima Srbije i Kosova.
A sada je tu i „non-paper“ Španije.
Dan i „non-paper“. Već nam je postalo muka!
U Bosni i Hercegovini, pa onda na Balkanu, u Evropi, a „dobacio“ je i preko okeana, navodni slovenački „non-paper“ izazvao je pravu buru.
Za razliku od ostalih, on udara u srce. Zagovara „raspad Jugoslavije do kraja“ i stvaranje tri velikodržavne tvorevine. Niti jedna država: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Albanija, Srbija i Sjeverna Makedonija, ne bi ostala netaknuta. Neke bi narasle, neke bi faktički nestale. Bošnjaci, Crnogorci i Makedonci našli bi se u bezizlaznoj situaciji.
Kosovsko-srbijanski „non-paper“ govori o stvaranju srpske autonomije na sjeveru Kosova. „Mini republika srpska“. Zauvrat, Srbija bi došla do predzadnjeg koraka u priznanju državnosti Kosova otvaranjem misije (ne ambasade) u Beogradu, gdje bi službovali kosovski zvaničnici.
Suprotno situaciji „Janšinog 'non-papera'“, Njemačka i Francuska brutalno su demantirali da stoje iza ovog dokumenta.
Taj je papir zvanično nazvan „fake news“.
Hrvatski „non-paper“ vrlo umotano promovira deklarativnu politiku Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, Dragana Čovića.
Đavo je u detaljima i tog neoficijelnog, ali ipak zvaničnog dokumenta. Tako da tek predstoji borba s nagaznim minama u njemu.
Španski „non-paper“ je – izgleda – najbenigniji.
Iako Španija, na primjer, ne priznaje Kosovo, ta država želi osigurati kvalitetno i brzo uključenje zapadnog Balkana u EU, te se bavi i „susjedstvom“ Unije – Moldavijom (da, i to je evropska država), Ukrajinom...
Ipak, „slovenski 'non-paper'“ dominira.
On predstavlja ono što predsjednik Slovenije godinama propituje – može li se Bosna i Hercegovina mirno raspasti. Na tome je sada najahao i Milorad Dodik.
Njegov bliski (poslovni) prijatelj Janša u proteklih barem šest mjeseci na forumima EU postavlja jedno te isto pitanje – šta ako od proširenja nema ništa? Kako da osiguramo da zapadni Balkan ostane naš, a ne ruski, na primjer.
I onda predlaže – kao alternativu – „raspad Jugoslavije do kraja“ i stvaranje tri velikodržavna projekta.
Neki će to nazvati real-politikom.
