Piše: Almasa Hadžić
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović odgodio je za danas najavljenu posjetu Bosni i Hercegovini.
Posjeta se trebala dogoditi povodom obilježavanja 28. godišnjice humanitarnog konvoja „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ u sklopu koje je trebao položiti vijenac na spomen obilježje poginulim hrvatskim braniteljima Travnika, zatim posjetiti Katolički školski centar „Petar Barbarić“, te položiti vijenac pred spomen bistu Anti Vlaiću vozaču ubijenom u konvoju.
Fino isplanirana posjeta, sve precizno i u minut gdje, kod koga i skim će biti, kako i dolikuje posjetama visokih dužnosnika i svoje i tuđe države, samo što je, ovog puta, „dužnosnik“, to jest hrvatski predsjednik, shodno vlastitoj naravi, ponovo pljunuo na BiH, ovog puta na njene Hrvate i, u zadnji čas, posjetu otkazao.
I to, bajagi, iz „sigurnostnih razloga“!
„Dojavilo mu“, kažu da bi, dok se putem, uz zavijanje policijskih sirena, bude vozio prema Travniku i Novoj Biloj, narod, to jest Bošnjaci, kamenjem raznih oblika i veličina, mogli zasuti njegovo vozilo, i njega kao hrvatskog predsjednika, gdje bi mu, gluho i daleko bilo, za njega tipična „nježnost i toplina“ koju osjeća prema narodima BiH, mogla eksplodirati uvredama i mržnjom, a potom i „sukobima širokih razmjera“. A što, ovaj „miroljubivi predsjednik“ nikako ne bi želio.
Kog to vinta Milanović?
Prolazili su, u zadnjih dvadeset i kusur godina, maršutom kojom je Milanović danas trebao proći, razni hrvatski ratni i poratni „dužnosnici“ pa i oni osuđeni za ratne zločine nad Bošnjacima srednje Bosne, bančili na skupovima organiziranim tik uz bošnjačka sela i mahale koje su nekad popalili i narod u njima pobili, a da se nikada niko na njih nije ni klikerom bacio.
Pa zašto bi to neko, danas uradio aktuelnom hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću?!
Ljudski -niti je bolji, a ni gori od naprijed pobrojanih.
