Koliko god u ovom momentu izgledalo da se svijet radikalno mijenja i da uspostavljanje novih geopolitičkih centara moći u globalnim razmjerama donosi sa sobom i različite poglede i stajališta na političku i ekonomsku budućnost čovječanstva jedna činjenica je ista za sve, a to je da su države nezaustavljivo krenule u proizvodnju čiste energije.
Zašto je to tako? Zašto je velikoj većini, a naročito tehnološki visoko razvijenim državama globalnog sjevera važna energetska tranzicija na obnovljive izvore i zašto se nastoji što prije ovladati ovom tehnologijom? Odgovor je vrlo jednostvan. Zato što je energetska tranzicija na obnovljive izvore energije razvojna šansa i ona donosi ekonomski prosperitet sa svako društvo, ali ono šta je još važnije ona donosi nacionalnu sigurnost države.
Nije slučajno Evropska unija postavila pred sebe cilj da postigne klimatsku neutralnost do 2050. godine. Sa ovakvim ambicioznim zadatkom ova ekonomska zajednica se nastoji transformisati u pravedno i prosperiteno društvo sa modernom, resursno učinkovitom i konkurentnom ekonomijom u kojoj ekonomski rast neće biti povezan sa upotrebom resursa i gdje će zaštitom prirodnog kapitala zdravlje i dobrobit njenih građana biti na prvom mjestu.
Zato se i javljaju od strane Evropske unije sve veći zahtjevi za većim javnim ulaganjima i jača nastojanja da se privatni kapital usmjeri na djelovanje u području klime i životne sredine, uz istovremeno izbjegavanje ovisnosti o neodrživim praksama.
Sa druge strane svjedoci smo da je jedna od glavnih predizbornih platformi sa kojom je ušao u predsjedničku utrku Donald Trump bila i isključivanje SAD iz Pariskog sporazuma i vraćanje fosilne energije i fosilnog kapitala u američku ekonomiju na velika vrata, što je i konkretizovano donošenjem niza uredbi aktuelne američke administracije.
Ovakvo čvrsto stajalište negiranja fenomena klimatskih promjena od strane američkog predsjednika, pomješano sa visokim carinama drugim državama koje su u najavi i koje se uvode Kini mogu imati za rezultat zaostajanje SAD za ostatkom svijeta u razvoju tehnologija namjenjenih proizvodnji čiste energije.
Kina je trenutno najveći svjetski proizvođač i izvoznik „čiste tehnologije“ i pri tome SAD su „samo fusnota“ u ovom bilansu jer tek 4% ovih proizvoda ide u SAD.










