8.april - dan kada su započela ubistva Bošnjaka u Zvorniku

Izdužio se kostur na bijeloj podlozi. Na kosturu, kao prišivene, duge ruke, prsti, duga kosa i kratka brada ostali valjda da se lakše prepozna.

„Ovo je Omer“ prošaputa jecajem Tahira. Vidim i ja. Ko sad da ga gledam. 

To je Omer Omerović „rođen u Šetićima“ kako je volio reći, Zvorničanin, nagrađivani jugoslovenski crtač stripa i ilustrator knjiga, višegodišnji kreator u zvorničkoj tvornici „Vezionica“ čije su umjetničke kreacije krasile odjeću mnogih proizvođača odjeće od Zvornika do Pariza, ubijen u junu 1992. godine samo zato što „nikome ništa nije skrivio“.

Sjećanje na naša zajednička porodična sjela i danas mi se vraća. 

U trenucima produhovljenog opisa svoje biografije, pričao bi kako je, nakon završene osnovne škole u Zvorniku, otišao u Sarajevo na prijemni ispit u Školu primjenjene umjetnosti. Došao, veli, autobusom, a onda tramvajskom prugom krenuo pješke do centra Čaršije.

Napitao gdje je škola i, kad je na prijemnom povukao prve linije na zadatom crtežu, profesor koji je bio neposredno pored njega, rekao mu „ti si primljen“. I primljen je. 

Često se prisjećao svojih prvih doživljaja Sarajeva i prijemnog ispita na koji je stigao u „sakou brata Huseina“ koji je, pričao bi kroz smijeh,visio na njegovom „živom kosturu“, a njega nije bilo briga.

Takav je bio Omer. Prije svega, Čovjek, Zvorničanin čaršijskog duha i adeta, koji je od svega više volio svoje Tahiru, Farisa i Mahira, čija je ideologija bila umjetnost i koji je, valjda, baš zbog te ideologije, tako zaneseno vjerovao da njemu niko ne može ništa ružno uraditi, a kamo li uzeti mu život.

Dugo nakon što su ga tog 5. juna iz kuće odveli zvornički zločinci, o sudbini Omera Omerovića, kao i mnogih drugih  Bošnjaka ovoga grada, nije se ništa znalo.

Kada je 1998. godine otkopana masovna grobnica u Glumini u kojoj je bilo skriveno više od 274 tijela ubijenih Zvorničana, posumnjalo se da bi među njima moglo biti i Omerovo tijelo.

I Bilo je. Ni mrtvog ga nije bilo teško prepoznati.

Neka je rahmet Omeru Omeroviću, ubijenom crtaču stripa iz Zvornika, čija je jedina ideologija bila umjetnost.

Neka je rahmet svim onim, oko dvije i po hiljade ubijenih zvorničkih Bošnjaka, gradske gospode i seoskih domaćina, profesora, novinara, ekonomista, inžinjera, ljekara, vozača, zanatlija i majstora od svake ruke, koji su ubijeni samo zato što nisu nikome ništa bili krivi.

Neka se doživotno stide nevino ubijenih Zvorničana svi oni koji će i sutra, svoju historijsku sramotu, proslaviti kao dan svog oslobođenja.

Grade, je li te bar malo stid?!