"U Hrvatskom saboru ste mogli govoriti ili latinski ili njemački ili mađarski. Hrvatski, zapravo srpski, ali hajde da prihvatimo da je to njihov hrvatski jezik danas književni, kada su mogli govoriti? Pa od 1918. godine. Dakle, nije Srbija nikome donosila ropske lance, nego je donosila slobodu".
Sjednica Skupštine Srbije od 22. juna bila je novi iskorak u zlo.
Aleksandar Vučić je, u standardnom žalobnom tonu, govorio o stalnim, teškim iskušenjima srpskog naroda koji je izložen nepretanom ponižavanju Zapada i susjeda, a on je taj koji sve to mora trpjeti, s jedne, te smirivati i objašnjavati Srbima neobjašnjivo, s druge strane.
Vučić je za skupštinskom govornicom pričao i o tome da mu niko ne može objasniti kako Kosovo može, a entitet RS ne može biti nezavisno.
No, u javnosti je gotovo neprimjetno prošao govor predsjednika Kluba poslanika Srpske napredne stranke u Skupštini Srbije.
On se zove Aleksandar Martinović.
Čovjek kojeg oslovljava s "gospodine predsjedniče" i jeste njegov predsjednik.
Aleksandar Vučić neprikosnoveni je predsjednik Srpske napredne stranke.
I samo u crtanim filmovima, a u Srbiji ni to, moguće je da predsjednik poslaničkog kluba vladajuće stranke priča nešto, a da se o tome već s "gospodinom predsjednikom" nije unaprijed dogovorio.
Evo skandaloznog istupa Martinovića za govornicom Narodne skupštine Republike Srbije. Jedan od najzanimljivij dijelova njegovog istupa kreće od 8. minute. Cijela tirada duga je skoro 30 minuta.
"Gospodine predsjedniče, Vi se opet naljutite na mene.
Ja sam porijeklom Srbin iz Krajine i otac i majka su mi sa Korduna i djeda i baba i po očevoj i po majčinoj liniji.
Sada ja pitam cijeli srpski narod, slažem se da je Kosovo sveta srpska zemlja, jel' "srpska Krajina" nije sveta srpska zemlja?
Ja sada ovdje u rukama imam, potrudio sam se, spisak srpskih crkava i manastira na teritoriji nekadašnje "Republike Srpske Krajine" i na teritoriji današnje Hrvatske.
Da li zna srpski narod da u Puli postoji Pravoslavna crkva još iz Šestog vijeka?
Vizantijski historičari kažu da smo mi Sloveni u masama došli na Balkan u VII vijeku.
U VI vijeku je u Puli napravljena prva hrišćanska crkva u Istri koja je još prije velikog raskola iz 1054. godine, dakle 1200. godine prije velikog raskola dodijeljena grčkoj zajednici koja je živjela u Puli. Zar nije sveta zemlja Ston, gdje imamo crkvu Sv. Mihajla iz 1080. godine, dakle na Pelješcu, prije crkvenog raskola iz 1054. godine.
Zar nije sveta srpska zemlja, zemlja na kojoj je podignut manastir Bogorodica Stonska? U tom manastiru je 1219. godine Sveti Sava osnovao humsku eparhiju za oblasti humske zemlje i Travunije to je današnja Hercegovina sa cjelokupnim dubrovačkim primorjem?
Zar nije sveta srpska zemlja ostrvo Korčula gde je podignut hram Uspenja Presvete Bogorodice još 1220. godine?
Zar nije sveta srpska zemlja u kojoj postoji manastir Krupa od 1317. godine, koga je formirao srpski kralj Milutin?
A zar nije sveta srpska zemlja manastir Krka iz 1350. godine koji je podigla Jelena Nemanjić Šubić i da ne čitam, ima manastira u Cetini, ima manastira u Gomirju, ima manastira u Komogovini...
Zar to nisu svete srpske zemlje? Pa, kad nabrajaju svete srpske zemlje, što ne kažu da su i ovo svete srpske zemlje?
A šutjeli su, kao zaliveni, kada su ove svete srpske zemlje odlazile nekom drugom.
Izvinite, zar Makedonija nije sveta srpska zemlja?
Koliko je srpskih glava stradalo u Prvom, u Drugom balkanskom ratu, u Prvom svjetskom ratu da bi Makedonija bila slobodna? Da bi Makedonci bili slobodni, jer nikada do tada nisu bili slobodni, jer su na njih atakirali ili Turci ili Bugari ili Grci. Kada su prvi put mogli da progovore makedonskim jezikom? U Kraljevini Srba i Hrvata i Slovenaca. Eto takva je ta zla, opaka, zavojevačka Srbija.
Kada su Slovenci mogli govoriti i pisati slovenačkim književnim jezikom? Od 1918. godine.
Kada Hrvati?
U Hrvatskom saboru ste mogli govoriti ili latinski ili njemački ili mađarski.
Hrvatski, zapravo srpski, ali hajde da prihvatimo da je to njihov hrvatski jezik danas književni, kada su mogli govoriti? Pa od 1918. godine.
Dakle, nije Srbija nikome donosila ropske lance, nego je donosila slobodu. (Ovdje je uslijedio i dugi aplauz)
Isto kao što je donijela slobodu i 1912. godine cjelokupnom stanovništvu na Kosovu uključujući i Albance, donoseći im ne samo političku slobodu, nego kulturu, pismenost i mogućnost da sami Albanci govore albanskim jezikom, jer je do tad zvaničan jezik na Kosovu bio turski.
Eto to je ta, zavojevačka velika Srbija.
To je taj Aleksandar Vučić koji hoće da stvori, kako kažu mediji u Bosni i Hercegovini, u Crnoj Gori i u nekim drugim zemljama, neki novi "srpski svet" kao zamjenu za koncept homogene, odnosno velike Srbije", izgovorio je Martinović.
