Sjednica Skupštine Srbije od 22. juna bila je novi iskorak u zlo.
Aleksandar Vučić je, u standardnom žalobnom tonu, govorio o stalnim, teškim iskušenjima srpskog naroda koji je izložen nepretanom ponižavanju Zapada i susjeda, a on je taj koji sve to mora trpjeti, s jedne, te smirivati i objašnjavati Srbima neobjašnjivo, s druge strane.
Vučić je za skupštinskom govornicom pričao i o tome da mu niko ne može objasniti kako Kosovo može, a entitet RS ne može biti nezavisno.
No, u javnosti je gotovo neprimjetno prošao govor predsjednika Kluba poslanika Srpske napredne stranke u Skupštini Srbije.
On se zove Aleksandar Martinović.
Čovjek kojeg oslovljava s "gospodine predsjedniče" i jeste njegov predsjednik.
Aleksandar Vučić neprikosnoveni je predsjednik Srpske napredne stranke.
I samo u crtanim filmovima, a u Srbiji ni to, moguće je da predsjednik poslaničkog kluba vladajuće stranke priča nešto, a da se o tome već s "gospodinom predsjednikom" nije unaprijed dogovorio.
Evo skandaloznog istupa Martinovića za govornicom Narodne skupštine Republike Srbije. Jedan od najzanimljivij dijelova njegovog istupa kreće od 8. minute. Cijela tirada duga je skoro 30 minuta.
"Gospodine predsjedniče, Vi se opet naljutite na mene.
Ja sam porijeklom Srbin iz Krajine i otac i majka su mi sa Korduna i djeda i baba i po očevoj i po majčinoj liniji.
Sada ja pitam cijeli srpski narod, slažem se da je Kosovo sveta srpska zemlja, jel' "srpska Krajina" nije sveta srpska zemlja?
Ja sada ovdje u rukama imam, potrudio sam se, spisak srpskih crkava i manastira na teritoriji nekadašnje "Republike Srpske Krajine" i na teritoriji današnje Hrvatske.
Da li zna srpski narod da u Puli postoji Pravoslavna crkva još iz Šestog vijeka?
Vizantijski historičari kažu da smo mi Sloveni u masama došli na Balkan u VII vijeku.
U VI vijeku je u Puli napravljena prva hrišćanska crkva u Istri koja je još prije velikog raskola iz 1054. godine, dakle 1200. godine prije velikog raskola dodijeljena grčkoj zajednici koja je živjela u Puli. Zar nije sveta zemlja Ston, gdje imamo crkvu Sv. Mihajla iz 1080. godine, dakle na Pelješcu, prije crkvenog raskola iz 1054. godine.
