“ Nažalost, nekim opakim i neukim ljudima smeta ime, a pogotovo prezime ovog čovjeka”.
Piše : Mirnes Kovač
Vidite ovog mladog čovjeka na slici. Njegovo ime je Hamza Vahid El-Din i izazvalo je niz krajnje rasističkih i uvredljivih komentara posljednjih dana na društvenim mrežama. Razlog je što je na predstojećim lokalnim izborima kandidat za vijećnika u OV Kakanj. Njegov lik i njegovo prezime su mnoge na društvenim mrežama “uznemirili”. Čak su se pojavili i krajnje šovinistički i čak rasistički komentari poput onog “Arapi da nam vladaju”!?
A znate li o kome se radi?
Hamza ima 29 godina, po struci je magistar - diplomirani inžinjer saobraćaja i komunikacija. Osnovnu školu i Gimnaziju je završio u Kaknju. Prvi i drugi ciklus studija je završio na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu, čime je stekao zvanje Magistra - inžinjera saobraćaja i komunikacija
Nakon završetka studija zaposlio se u struci u privatnom sektoru gdje i danas radi. Tokom studija jedno vrijeme je bio Predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, te član Upravnog odbora Univerziteta u Sarajevu u dva mandata. Također je bio član Senata Univerziteta u Sarajevu u dva mandata. Bio je i član Odbora za upravljanje kvalitetom Univerziteta u Sarajevu. Oženjen je i živi u Kaknju.
Hamzu nikad u životu nisam sreo, ali njegovog oca Hishama Vahid Al Dina sam sreo u najtežem periodu za Bosnu i Hercegovinu. Bio je humanitarni radnik Katarske humanitarne organizacije. Izuzetno drag i čestit čovjek koji je napustio svoj Egipat i u najtežem vremenu blokade došao da pomaže bosanskom narodu. Bio je direktor regionalnog ureda ove organizacije za Zenicu, ali je svakodnevno radio i pomagao u ratnim nedaćama i izbjeglicama koje su stotinama hiljada pristizali u Zenicu, Kakanj, Visoko i druge gradove ovog regiona centrale Bosne.
Hišam Vahid El-Din se u Kaknju upoznao sa bosankom Almom Bećirspahić i ubrzo se između ovo dvoje ljudi rodila ljubav. Nakon nekoliko mjeseci Egipćanin Hisham je oženio Bosanku Almu. Svadba je bila skromna te gladne i hladne 1993. godine. Sjećam se osmjeha, srdačnosti i spremnosti da pomogne svakom ugroženom insanu, a posebno je Hisham vodio brigu o hiljadama jetima koji su ostali bez roditelja u vrtlogu rata.
U novembru 1994. godine Hisham je boravio u Sarajevu radi nekih poslova humanitarne organizacije u kojoj je radio. Zajedno sa svojim kolegom su nakon napornog dana otišli u stan na Pofaliće da prespavaju. Tada u Sarajevu su se dešavalo česti prekidi u sadbjevanju vodom, strujom i plinom. Česti prekidu u snadbjevanju plinom su bili posebno opasni. Stotine fatalnih nesreća su se dešavale u Sarajevu i zbog plinskih instalacija i šporeta koji nisu imali nikakvih sigurnosnih ventila i sklopki. Te noći se desila nesreća i u eksploziji plina poginuo je Hisham Vahid El-Din. Njegov kolega, također humanitarni radnik Katarske humanitarne organizacije teško je ranjen. Prebačen je hitno u Anconu u Italiju na liječenje. Preživio je.
Iza Hishama u Bosni je ostala njegova Alma. Nakon šest mjeseci je rodila njihovog sina Hamzu Vahid El Dina, kojeg će odgojiti i odškolovati da bude poput svog babe Hishama stalno u službi svome narodu.
Nažalost, nekim opakim i neukim ljudima smeta ime, a pogotovo prezime ovog čovjeka.
Eto da znate o kome se radi. Njegov otac je dao život u radu za ovu zemlju.
PS.
Moja profesija mi nalaze da budem stranački neutralan i ovaj post nije takve vrste. Ali također mi nalaže da ukažem na istinu i budem na strani onih koji su izloženi ovakvim rasističkim i šovinističkim komentarima i stavovima.
