U akciji spašavanja "vojnika Bakira", kojega zdušno podržava Islamska zajednica, ali i Erdoganova Turska, Željko Komšić mogao bi ostati bez njemu potrebnih glasova Bošnjaka.
"Na ovim izborima izgleda neće biti dovoljno bošnjačkih glasova za izborni inženjering", kaže za Narod.hr bivši ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač o izborima u Bosni i Hercegovini, zemlji koju već dugo potresa politička kriza, a koji se održavaju u nedjelju, 2. listopada. Razgovarali smo o najvećem problemu ovih izbora, budućnosti BiH nakon njih i je li se moglo učiniti više da se spriječi politička kriza.
Narod.hr: Još je malo ostalo do izbora u BiH, izbora kojeg Hrvati dočekuju s nezadovoljstvom, ponajprije zbog neriješenog pitanja izbornog zakona. Kako biste Vi definirali najveći problem ovih izbora?
Miro Kovač: Najveći problem ovih izbori jest da su oni ustvari neustavni i time nepošteni. Zašto? Zato što se provode temeljem izbornog zakona koji se prema odluci Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić morao izmijeniti. Ustavni sud BiH je nedvosmisleno ustvrdio da neprikladno političko predstavljanje „dovodi do povrede načela konstitutivnosti, odnosno nejednakopravnosti bilo kojeg od konstitutivnih naroda, a time i povrede Ustava Bosne i Hercegovine". Ovako ponovno postoji mogućnost da Bošnjaci Hrvatima izaberu njihove predstavnike u Dom naroda Federacije, ali i u Predsjedništvo.
Međutim, zbog aktualne složenosti odnosa unutar bošnjačkog korpusa moglo bi se ipak dogoditi da Hrvati, budu li zaista mobilizirani i u velikom broju glasovali, uspiju izabrati svoga legitimnog člana Predsjedništva, dakle gospođu Borjanu Krišto. Bilo bi to veliko olakšanje za Hrvate nakon što ih je četiri godine predstavljao Željko Komšić, navodni hrvatski član Predsjedništva, izabran u najvećoj mjeri glasovima Bošnjaka.
Na ovim izborima izgleda neće biti dovoljno bošnjačkih glasova za izborni inženjering. U bitci za bošnjačkog člana Predsjedništva Bakir Izetbegović kao predstavnik uglavnom vjerski orijentiranih Bošnjaka vodi tešku bitku s Denisom Bećirovićem, predvodnikom snaga raznih provenijencija, od otpadnika SDA preko liberalnih tehnomenadžera do titoista i tzv. građanski orijentiranih. To objašnjava zašto bi u akciji spašavanja „vojnika Bakira", kojega zdušno podržava Islamska zajednica, ali i Erdoganova Turska, Željko Komšić mogao ostati bez njemu potrebnih glasova Bošnjaka.
Narod.hr: Kako će, po Vama, izgledati budućnost Bosne i Hercegovine nakon ovih izbora?
Miro Kovač: Nažalost, očekujem nastavak trakavice, nesloge i nesuvremene politike. Izabrani predstavnici triju konstitutivnih naroda ne uspijevaju se sporazumjeti ni oko najmanjeg zajedničkog nazivnika, to jest kako BiH proceduralno približavati Europskoj uniji.
Postoje tri različite nacionalne agende: Srbi, čini se, većinski prioritetno maštaju o državnoj zajednici sa Srbijom, Bošnjaci pak većinski prvenstveno o BiH kao bošnjačkoj državi, dok Hrvati priželjkuju održavanje čvrste veze sa susjednom Hrvatskom kao članicom Europske unije. Na kraju krajeva, velik dio Hrvata u BiH ima hrvatsko državljanstvo, čime jesu i građani Europske unije.
Zato zapravo jedino Hrvati iskreno zagovaraju članstvo BiH u Europskoj uniji. Budući da bez vanjskog pritiska neće biti iskoraka unutar BiH, Hrvati trebaju jačati svoj položaj kao ravnopravnog konstitutivnog naroda na svim poljima: politike, gospodarstva, kulture…
Narod.hr: Je li se moglo više učiniti kako bi se spriječila bošnjačka politika iskorištavanja svoje brojčane nadmoći nad Hrvatima u Federaciji BiH kako bi izabrali Bošnjacima podobnog Hrvata (Željka Komšića)? Bošnjačko preglasavanje Hrvata u izborima za državno predsjedništvo dogodilo se prvi put 2006., zatim i 2010. i 2018. godine.
Miro Kovač: Činjenica jest da se službena Hrvatska u svojstvu potpisnice Daytonskog sporazuma i članice Europske unije zadnjih godina vrlo aktivno zalagala za provođenje Ustava BiH, što joj je inače i obveza, poglavito na planu ostvarivanja ravnopravnosti Hrvata kao konstitutivnog naroda u izbornom procesu. Međutim, činjenica jest također da su Bošnjaci dosad većinski odbijali pristati na ustavnu ravnopravnost Hrvata.
Nastavi li se politička diskriminacija Hrvata, ne budu li, dakle, Bošnjaci prema Hrvatima u bliskoj budućnosti promijenili kurs, ne bude li slijedom toga Visoki predstavnik nametnuo izmjene izbornog zakona, službena Hrvatska morat će, na temelju međunarodnog prava i Daytonskog sporazuma, pribjeći drukčijem i još čvršćem i inovativnijem pristupu, a koji će jamčiti opstojnost Bosne i Hercegovine kao državne zajednice triju ravnopravnih konstitutivnih naroda i ostalih građana.
