Opozicija u Republici Srpskoj skoro dvadeset godina želi srušiti Milorada Dodika sa vlasti. Problem je što želi samo to, bez vizije za bilo šta drugo, smatraju analitičari.
Kada je 2009. godine Partija demokratskog progresa (PDP), odlučila da izađe iz koalicije sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Republici Srpskoj, to je suprotno očekivanju, samo za trenutak popravilo krvnu sliku opozicije u ovom entitetu. Odluka Mladena Ivanića, tadašnjeg prvog čovjeka PDP-a da izađe iz saveza sa Miloradom Dodikom, bio je nastavak raspada opozicione političke scene, nakon što je SDS u Doboju tri godine ranije, odlučio da sa čela ove stranke skine Dragana Čavića. 12 godina kasnije, Čavić je koalicioni partner Milorada Dodika, čiji je bio ljuti protivnik, piše Deutsche Welle.
Za predsjednika SDS-a, tada je izabran Mladen Bosić. „Glavni cilj je da do maja postignemo jedinstvo u stranci, da izađemo sa jasnim konceptom o svim pitanjima, znači o ustavnim promjenama, o policiji i svemu onom što čeka RS, i da se spremimo za lokalne izbore 2008. godine“, rekao je Bosić nakon što je je izabran za prvog čovjeka SDS-a.
Dvije godine kasnije, SDS je osvojio samo dva načelnička mjesta u RS, čime je počeo politički pad ove partije.
SDS je nakon toga pokušao da pokupi političke ostatke, ušavši u koaliciju sa SNSD-om na državnom nivou. Politička „poezija“, kojoj su i na početku predviđali krah, tako je i završila, nakon čega je 2013. godine ova stranka napustila vlast.
Poraz za porazom
2014. godna, bila je prekretnica za opoziciju u RS, koja je ispustila nemoguće - da volju birača, koja se prvi put lomila preko leđa SNSD-a, prekorene u svoju korist. Optužbe za kupovinu poslanika, preletače, malverzacije na izborima, nisu bile dovoljni ni tada da ujedine opoziciju kako bi okrenula stvar u svoju korist i tako preduhitrila sve ono što će se dešavati nakon toga. Platforma „Savez za promjene“, formirana je samo nekoliko mjeseci pred izbore te godine, u kojoj je bilo 11 opozicionih subjekata. Zbog interesa i svađa unutar saveza, dogovorili su kandidata za člana Predsjedništva BiH, neposredno pred istek roka.
Ipak, ni savez „rogova u vreći“, kako su ga nazivali dok je postojao, nije uspio da formira skupštinsku većinu i tako preuzme vlast. Uz nekoliko preletača, kupovine poslanika i cijepanje većih partija, stvarajući satelite koji će kasnije da pružaju bezrezervnu podršku, SNSD je uspio da formira tijesnu većinu u Narodnoj skupštini, što ni tada opozicija nije znala iskoristiti, pa su cijeli mandat napuštali ili bojkotovali sjednice, bez konkretnog poteza.
Adut za adutom opozicija u RS ispuštala je tokom svakog izbornog ciklusa, jer nije bilo moguće postići dogovor unutar tog bloka, koji se raspao nakon izbora 2018.
„Od večeras više nismo dio Saveza za promjene. To više ne postoji. Izgubili smo izbore i to je pošteno", rekao nakon izbora predsjednik NDP-a Dragan Čavić, najavivši da će razgovarati sa Dodikom o formiranju vlasti.
Čavić je nedugo nakon toga, imenovan za direktora Elektrokrajine, najvećeg operatora distributivnog sistema, u sastavu Elektroprivrde RS, koja je u vlasništvu Republike Srpske.
Drugi kandidati, ista matrica
Glavna opoziciona snaga na Opštim izborima u BiH, koji će se održati 2. oktobra, sada su Jelana Trivić, kandidat za predsjednika Republike Srpske, koja izlazi na crtu Miloradu Dodiku, te Draško Stanivuković, nosilac liste PDP-a za Narodnu skupštinu RS, aktuelni gradonačenik Banjaluke.
Iako ni Ivanić, ni Bosić, ali ni Čavić nakon preleta u krilo Milorada Dodika, nisu više toliko aktivni na političkoj sceni, analitičari primjećuju da se ponavlja ista matrica sa opozicijom kao i ranijih godina, kada je riječ o neslaganjima. Odmah nakon lokalnih izbora i preuzimanja funkcije gradonačelnika, Stanivuković je najavljivao kandidaturu za predsjednika RS, iako je to mjesto bilo „obećano“ Jeleni Trivić, kao kompenzacija za ranije odustajanje od kandidature za gradonačenika, nakon čega je nastao sukob unutar opozicije. Nesuglasice su naizgled izglađene a Stanivuković skoro da nezavisno vodi kampanju, u odnosu na Jelenu Trivić, iako dolaze iz iste stranke (PDP).
Neki to vide kao blok 20 godina željan vlasti, čiji članovi žude za ličnim interesima, pa tako im ni šanse nisu velike na ovim izborima.
„Razloga je više, od institucionalnih kapaciteta koje vlast uveliko zloupotrebljava, preko stranačke/glasačke baze koja je na strani vladajućih, do implicitnih, nerijetko i eksplicitnih egzistencijalnih ucjena i prijetnji koje vlast koristi“, smatra komunikolog Mladen Bubonjić, koji zbog toga ne vjeruje da će rezultati ovih izbora mnogo odstupati od prethodnih izbornih ciklusa.
„Uzevši u obzir da opozicija nije u stanju da u značajnijoj mjeri motiviše apstinente i privoli ih da glasaju za nju, u kombinaciji sa prethodno navedenim razlozima, postoji velika vjerovatnoća da će opozicija ostati tu gdje jeste“, kaže Bubonjić.
Trn u oku drugog...
Opoziciji u RS je godinama Milorad Dodik politički problem broj jedan, zbog čega i kampanju manje-više baziraju na njegovom skidanju sa vlasti. Upravo zbog te borbe „protiv nečega“ a ne „za nešto“, nerijetko zanemare realne pozicije u društvu, nudeći samo površna rješenja sa glavnim ciljem rušenja Dodika, smatraju analitičari.
„Pored toga, postoje mišljenja koja kažu da je opoziciji sasvim komotno u postojećoj ulozi dežurnih kritičara bez odgovornosti - imaju primanja u parlamentu i odborima, što im je sasvim dovoljno, ne preuzimajući nikakav rizik i ne snoseći nikakvu odgovornost“, zaključuje Bubonjić.
Nasuprot Željki Cvijanović, kandidatu SNSD-a za Predsjedništvo BiH, stoji Mirko Šarović, prvi čovjek SDS-a i politički veteran, koji nije htio da prepusti kandidaturu nikom drugom unutar opozicionog bloka. Politički obojena istraživanja javnog mnjenja, koja se periodično objavljuju zadnjih dana, variraju od ubjedljive pobjede SNSD-a na svim nivoima, do blage prednosti oba opoziciona kandidata. Iako nadležnosti i predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH, nemaju „pravu“ političku snagu, s obzirom da su više ceremonijalna, izuzev potvrđivanja mandatara u RS, do sada se pokazalo da nema većih odstupanja u toj ravni na svim nivoima. Upravo zbog toga, kaže analitičarka Tanja Topić, ovi izbori nisu uokvireni u ponudu programa, ideja i vizija. Oni su, kaže, svedeni na bitku za i protiv.
Mentalitet vođe
„Taj okvir povećava šansu opiziciji da nešto promijeni. Ono što bi moglo uticati na promjene jesu promjene i poboljšanja u izbornom procesu koje će smanjiti prostor za izborne krađe i prevare. Ako ove ograničene mjere budu dale rezultat, onda smo na putu promjena ka pravnoj državi što će biti i najbolji izborni rezultat ovih izbora“, kaže Topić.
Mentalitet birača na ovim prostorima traži lidera, što u praksi znači da programi stranaka nisu u prvom planu. Problem je što opozicija godinama ne može da „izbaci“ lidera koji je dovoljno harizmatičan, da oko sebe okupi dovoljno kapaciteta i ljudi koji će preokrenuti politički tok u RS.
„Pored toga, vladajući imaju `ucjenjivačke kapacitete` i nerijetko pojedine opozicionare, egzistencijalno ugrožene s jedne, i željne moći s druge strane, da prevuku na svoju stranu. Velika je vjerovatnoća je da će tako biti i ovaj put“, zaključuje Bubonjić.
