Popularnost partije koja okuplja Bošnjake porasla za 1 posto. Pokret Evropa sad! favorit.
Izborna tišina, uoči vanrednih parlamentarnih izbora u Crnoj Gore, koji će biti održani 11. juna, počet će u ponoć, a trajat će do zatvaranja birališta, u nedjelju u 20 sati.
U tom periodu zabranjena je izborna propaganda, održavanje predizbornih skupova na javnim mjestima i objavljivanje procjene izbornih rezultata.
Pravo glasa ima 542.468 birača, a birališta će biti otvorena od sedam do 20 sati, piše Caffe del Montenegro (CdM.me).
Na izborima učestvuje 15 koalicija i partija i njihov redosljed na glasačkom listiću je sljedeći:
1. Jasno je! – Bošnjačka stranka – mr Ervin Ibrahimović
2. Na pravoj strani svijeta (HGI)
3. Pravda za sve – dr Vadimir Leposavić
4. Za tebe (SNP i Demos)
5. Narodna koalicija – Složno i tačka – Dejan Vukšić
6. Albanska alijansa (FORCA, Demokratski Savez, Demokratski Savez CG i “Pokret Tuzi”)
7. Preokret za sigurnu Crnu Goru – Srđan Perić (Pokret Preokret)
8. Prvo Crna Gora Nebojša Medojević – Reforme za spas zemlje (Pokret za promjene)
9. Da. Mi možemo za građansku Crnu Goru! (GP MI i Građanska Crna Gora)
10. Zajedno, za budućnost koja ti pripada – Danijel Živković (DPS, SD, LP, DUA)
11. Evropa sad – Milojko Spajić
12. SDP – Za našu kuću
13. Aleksa i Dritan – Hrabro se broji (Demokrate i URA)
14. Za budućnost Crne Gore (NSD, DNP, Radnička partija)
15. BESA Za Evropski razvoj (Albanski forum)
Prema istraživanju javnog mnjenja koje je objavio Centar za demokratiju (CeDem), Pokret Evropa sad! i Bošnjačka stranka jedine su dvije partije kojima raste popularnost.
Oni su objavili i projekciju koliko bi partije mogle osvojiti glasova.
Ako pogode, u narednom sazivu parlamenta Crne Gore neće ući i obje socijaldemokratske partije.
Izborni prag u Crnoj Gori je 3 posto. Izuzetak su liste manjinskih stranaka. Za njih se primjenjuje poseban metod.
Parlamentarni izbori, koji će biti održani 11. juna, bit će 12. od uvođenja višepartijskog sistema u Crnoj Gori, a šesti nakon obnove nezavisnosti.
Prvi višestranački izbori za Skupštinu održani su u decembru 1990. godine kada je pobijedio Savez komunista Crne Gore (SKCG), stranka koja je kasnije promijenila ime u Demokratsku partiju socijalista (DPS).
Ta stranka osvojila je 83 od 125 poslaničkih mjesta.
Osim SKCG u parlament su ušli Savez reformskih snaga Jugoslavije sa 17, Narodna stranka (NS) sa 13 i Demokratska koalicija savez muslimansko-albanskih stranaka sa 12 poslaničkih mjesta.
Naredni parlamentarni izbori održani su 20. decembra 1992. godine, a na njima je apsolutnu vlast dobila DPS osvojivši 46 od 85 poslaničkih mjesta.
Druga stranka po jačini u Skupštini tada je bila NS sa 14 poslanika, zatim Liberalni savez Crne Gore (LSCG) sa 13, Srpska radikalna stranka (SRS) sa osam i Socijaldemokratska partija (SDP) sa četiri mandata.
Na izborima 3. novembra 1996. godine, najviše glasova osvojila je DPS i sa 45 mandata ostala najjača stranka u crnogorskom parlamentu.
Koalicija NS i LSCG-a, Narodna sloga, osvojila je 19 poslaničkih mjesta, Stranka demokratske akcije tri, dok su albanske stranke – Demokratski savez Crne Gore (DSCG) i Demokratska unija Albanaca (DUA) osvojile po dva mandata.
Prvi izbori nakon rascjepa u jedinstvenom DPS-u održani su 31. maja 1998. godine i na njima je pobijedila koalicija Da živimo bolje – Milo Đukanović.
Ta koalicija koju si činile NS, SDP i Đukanovićeva struja u DPS-a osvojila je 42 mandat, SNP 29, LSCG pet, a DSCG i DUA po jedan mandat.
Nakon što je NS napustila vladajuću koliciju sljedeći izbori održani su 22. aprila 2001. godine. Tada je najviše glasova osvojila koalicija Pobjeda je Crne Gore, DPS-a i SDP-a, sa ukupno 36 poslaničkih mjesta, ali joj to nije bilo dovoljno da formira vladu.
Koalicija Zajedno za Jugoslaviju koju su činile SNP, NS i Srpska narodna stranka (SNS) osvojila je 33 mandata, LSCG šest, a DSCG i DUA po jedan mandat.
Nakon višemjesečnih pregovora LSCG je podržao manjinsku Vladu DPS-a i SDP-a.
Kada su liberali, nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma, uskratili povjerenje Vladi tadašnjeg premijera Filipa Vujanovića na izborima 20. oktobra 2002. godine koalicija DPS-SDP, pod imenom Za evropsku Crnu Goru, osvojila je 39 poslaničkih mjesta.
Koalicije SNP-a, NS-a i SNS-a – Zajedno za promjene osvojila je 30 poslaničkih mjesta, LSCG četiri, a koalicija Albanci zajedno dva mandata.
Na septembarskim izborima 2006. godine, prvim nakon sticanja nezavisnosti, koalicija DPS-SDP Za evropsku Crnu Goru ponovo je osvojila apsolutnu vlast sa 41 poslaničkim mandatom.
Druga je bila Srpska lista sa 12 mandata, dok su novoformirani Pokret za promjene (PZP) i koalicija SNP, NS i DSS osvojili po 11 mjesta u parlamentu.
Koaliciji LP i Bošnjačke stranke (BS) pripala su tri mandata, dok su DUA, DSCG i Albanska alternativa (AA) osvojile po jedno poslaničko mjesto.
Na parlamentarnim izborima 29. marta 2009. godine koalicija Evropska Crna Gora, koju su činile DPS, SDP, BS i Hrvatska građanska inicijativa(HGI) osvojila je 48 mandata.
SNP je imala 16, Nova srpska demokratija osam, a PzP pet predstavnika.
Mjesto u crnogorskom parlamentu, sa po jednim poslaničkim mjestom, zauzele su DUA, koalicija DSCG i AA, Forca i Albanska koalicija Perspektiva.
Sledeći parlamentarni izbori održani su 14. oktobra 2012. godine.
Koalicija Evropska Crna Gora – Milo Đukanović osvojila je 39, Demokratski front (DF) 20, SNP devet, Pozitivna sedam, Bošnjačka stranka (BS) tri, izborna lista manjinskog albanskog naroda dva i HGI jedan mandat.
Naredni izbori u Crnoj Gori održani su 16. oktobra 2016. godine.
DPS je dobio 36, DF 18, koalicija Ključ devet, Demokrate osam, SDP četiri mandata. Socijaldemokrate (SD) i BS su osvojile po dva poslanička mjesta, a koalicija Albanci odlučno (Forca, DUA, AA) i HGI po jedan.
Poslednji izbori održani su 30. augusta 2020. godine.
Koalcija Odlučno za Crnu Goru (koju je predvodio DPS) je osvojila 30 mandata, Za budućnost Crne Gore (DF) 27, Mir je naša nacija (Demokrate) deset, Crno na bijelo (GP URA) četiri.
U parlament su ušli SD i BS sa po tri, SDP sa dva i Albanska lista i Albanska koalicija sa po jednim poslanikom.
