“Istraživanja i podaci govore da u BiH postoji oko 600 milionera i skoro stotinu multimilionera koji raspolažu sa oko pet milijardi KM, što dovoljno govori koliki je jaz između bogatih i siromašnih.
Također, govori i o tome da su zakazale institucije koje bi trebalo da vode računa i o enormnom bogaćenju, ali i o ljudima koji su u stanju socijalne potrebe“ pišu analitičari.
Iako za svaki novi otkaz i za svaki zabrinjavajući ekonomski pokazatelj vlast može optužiti pandemiju, ekonomska kriza u Bosni i Hercegovini traje mnogo duže, a jaz između bogatih i siromašnih samo se povećava. I dok neko ima za automobil od pola miliona maraka, većina građana živi na rubu egzistencije.
Prema nezvaničnim informacijama a dostupnim agencijama ali i kuloarima gdje se mnogi vole “pohvaliti” da su kupili ovo il ono, portal Kakanjinfo saznaje da samo u Kaknju imaju 32 milionera i 2 milijardera.
Građani BiH samo na štednju su svake godine položili još jednu milijardu KM (511,3 miliona eura), pa njihovi ukupni depoziti na računima banaka sada iznose 12,3 milijarde KM (6,28 milijardi eura).
Ovim nivoom ekonomskog razvoja, kako procjenjuju stručnjaci, BiH će trebati 60 godina da dostigne prosjek Europske unije.
Prema navodima nevladine organizacije Save the Children, petero od hiljadu djece u BiH umre prije svog petog rođendana, a pet posto djece bavi se nekim radom, što je uzrokovano siromaštvom.
S druge strane, 92 multimilionera ima bogatstvo koje iznosi oko pet milijardi eura, što stvara nepremostiv jaz među stanovništvom.
Svako šesto kućanstvo u BiH je siromašno, prema podacima UN-a.
Iako se s godinama blago smanjuje broj siromašnih, to nije rezultat boljih ekonomskih prilika i mjera, već smanjenja broja stanovnika.
Svako vrijeme nosi svoje breme, ali ono se ne dijeli jednako bar u BiH
U vrijeme svake krize najviše je ispaštao običan narod, tako je i sada. I posljednja korona kriza najmanje je pogodila one sa dubokim džepom, kao i one u državnom sektoru.
S druge strane, brojna mala preduzeća su zatvorena, a radnici ostali i bez crkavice koju su zarađivali. Za to vrijeme dok tonu u sve veće siromaštvo, sopstvenim očima gledaju kako bogatstvo bogatih još raste. A teret nepravde postaje sve teži.
“Kad govorim da treba da vode računa o ljudima koji se enormno bogate prvenstveno mislim sa zakonskog aspekta, da se ispita na koji način ti ljudi dolaze do velikih svota novca, na koji način šire svoje bogatstvo, na koji način se enormno bogate”, kaže Vasić za Poslovne novine.
“Potrebno je urediti sistem na način ravnomjerne raspodjele. Postoji sistem socijalnih davanja, ali ta politika ne može biti presudna za suzbijanje ovog fenomena. Socijalna davanja moraju biti usmjerena na radno nesposobno stanovništvo, dakle penzionerima invalidima i nekim drugim kategorijama koji nisu radno sposobni. Država treba da obezbijedi mogućnost radno sposobnog stanovništvu da radi i zarađuje za svoj život”, kažu ekonomisti.
Međutim, veliki problem u BiH je što najveći dio radnika ne može zaraditi za normalan život bez mnogih odricanja i što je velikim dijelom i radnička klasa na ivici siromaštva.
Sit gladnom ne vjeruje. Pa tako i ne čudi mnogo podatak da je za najskuplji automobil u prošloj godini izdvojeno preko pola miliona maraka, te da je u godini korone skočio i uvoz srebra, zlata i dragulja u BiH.
Prema predviđanjim kriza u Bosni i Hercegovini nažalost će potrajati. Kako god, krizu će osjetiti najugroženiji i najsiromašniji. A krize nije bilo niti će je ikada biti za one koji voze automobile od nekoliko stotina hiljada maraka, opuške otresaju u pepeljaru od nekoliko hiljada maraka, a za nerad bivaju čak i nagrađeni, prenose mediji.
