Zakon na zakon. Iz nužde. Može li novi Prijedlog zakona o sprečavanju sukoba interesa u Federaciji BiH konačno uvesti red u nekontroliranu oblast privatnih interesa javnih zvaničnika? Da li je široka, višestranačka podrška ovom rješenju iskrena ili samo deklarativna? Zašto usvajanje ovako važnog zakona inicira nevladin sektor? Gosti emisije Plenum na Federalnoj televiziji bili su: Edo Kanlić, Amir Purić, Slaven Raguž i Haris Šabanović.
Kanlić: U Federaciji BiH vlada potpuna anarhija kada je riječ o sukobu interesa
Prema podacima iz Registra javnih funkcija Transparency Internationala BiH, čak 265 funkcionera u Federaciji BiH istovremeno obnaša dodatne funkcije u javnim ustanovama i preduzećima. Menadžer za zagovaranje i javne politike TIBiH Edo Kanlić pojašnjava da sama brojka ne znači automatsko kršenje zakona, ali ukazuje na duboko problematičan sistem.
„Moramo se ograditi i reći da mi nismo tijelo koje odlučuje o sukobu interesa, ali prema našem razumijevanju važećih propisa nismo uspjeli detektovati 265 osoba koje, po trenutnom zakonu, obnašaju nespojive funkcije“, navodi Kanlić.
Ipak, dodaje da su drugi oblici sukoba interesa znatno ozbiljniji i sistemski rašireni. „Ono što je možda još spornije jeste da, kada gledamo javne funkcionere koji imaju vlasništvo u privatnim kompanijama, oko 20 posto tih kompanija ima ugovore i tendere sa institucijama koje se finansiraju iz budžeta“, upozorava Kanlić.
Prema njegovim riječima, zakon – i stari i novi – jasno prepoznaje i vezu javnih funkcionera s privatnim sektorom i nevladinim organizacijama kao potencijalni izvor sukoba interesa. „U proteklih pet godina uspjeli smo identifikovati skoro 2.000 javnih funkcionera koji su istovremeno rukovodeći u nevladinim organizacijama koje se finansiraju iz budžeta“, ističe on.
Kanlić naglašava da su problematične gotovo sve ključne oblasti javnog odlučivanja. „Kada govorimo o koncesijama, naročito prirodnim resursima, raspodjeli javne imovine, obnovljivim izvorima energije, velikim infrastrukturnim projektima ili zapošljavanju – praktično u svim tim oblastima možete pronaći primjere sukoba interesa“, kaže.
Dodaje da novi zakon ne može sam riješiti sve probleme, niti može zamijeniti rad pravosuđa. „Ovo nije izolirani zakon koji će riješiti sve. On ne abolira pravosuđe, koje bi moralo raditi svoj dio posla kada govorimo o krivičnoj odgovornosti“, naglašava Kanlić.
Prema njegovoj ocjeni, u Federaciji BiH trenutno vlada potpuna pravna praznina kada je riječ o sukobu interesa. „Ono što sada imamo u Federaciji jeste potpuna anarhija kada govorimo o sukobu interesa. A ni na državnom nivou situacija nije mnogo bolja“, upozorava.
Kao poseban problem ističe način na koji državna komisija primjenjuje zakon. „Prilikom utvrđivanja sukoba interesa za funkcionere na nižim nivoima koriste se definicije iz entitetskih zakona, i to vrlo arbitrarno“, kaže.
Prema njegovim riječima, sukob interesa je u bh. društvu postao normalizovan. „Pogotovo na lokalnom nivou, svako zna barem jednu osobu koja obnaša javnu funkciju i istovremeno je u sukobu interesa. Najčešće se radi o nespojivim funkcijama“, kaže.
Podsjeća da su u ranijim mandatima zabilježeni i ekstremni primjeri. „Imali smo situacije da je neko istovremeno bio dio izvršne i zakonodavne vlasti, pa čak i primjer da je osoba bila ministrica na jednom nivou, a zastupnica na drugom“, navodi.
Raguž: Zakon o sukobu interesa je veliki korak naprijed, ali bez jače primjene ostaje mrtvo slovo na papiru
Zastupnik HRS-a u Zastupničkom domu PFBiH, Slaven Raguž, ističe da njegove primjedbe na zakon nisu kritike, već sugestije s ciljem poboljšanja njegove primjene. „Moji komentari nisu klasične kritike, nego sugestije u cilju bolje provedivosti ovog zakona. Smatram da je važno da zakon ne ostane samo na papiru, nego da bude primjenjiv u praksi“, rekao je Raguž.
Prema njegovim riječima, zakon u trenutnom obliku ne može biti usvojen po skraćenoj proceduri. „Ovaj zakon u formatu u kojem je predložen sigurno neće proći po skraćenoj proceduri, jer u potpunosti mijenja sistem borbe protiv sukoba interesa i zahtijeva niz operativnih i institucionalnih prilagodbi“, naglasio je.
On upozorava da zakon mora biti usklađen sa državnim propisima kako ne bi došlo do pravne konfuzije. „Jedan od najvećih izazova je usklađivanje sa državnim nivoom i pitanje odnosa ovog zakona prema državnom zakonu o sukobu interesa“, istakao je.
Raguž smatra da bi predložena komisija mogla postati politički zavisna. „Komisija za sukob interesa, kako je sada zamišljena, bila bi u potpunosti ovisna o parlamentarnoj većini, što dovodi u pitanje njenu nezavisnost“, upozorio je.
Ističe da će predložiti niz amandmana kako bi se zakon učinio funkcionalnijim. „Sigurno ću imati više amandmana na ovaj zakon, jer je potrebno dodatno razraditi tehničke, kadrovske i informatičke kapacitete za njegovu provedbu“, rekao je.
Uprkos kritikama, Raguž naglašava da je zakon važan iskorak. „Potpisao sam ovaj prijedlog jer predstavlja ogroman korak naprijed. Usklađen je s evropskom legislativom i definiše mnoge pojmove koji do sada nisu bili jasno regulisani“, naveo je.
Posebno naglašava potrebu jasnog definisanja političkog sukoba interesa. „Politički sukob interesa najčešće nije formalne, nego neformalne prirode. Imamo institucije koje su direktno vezane za političke stranke i to se mora jasno regulisati“, rekao je.
Raguž navodi konkretne primjere političkog uticaja u javnim institucijama. „Svjedočio sam situacijama gdje rukovodioci javnih preduzeća učestvuju na stranačkim sastancima i kontrolišu zaposlene tokom izbora. To je eklatantan primjer sukoba interesa“, izjavio je.
On smatra da su korupcija i sukob interesa postali sistemski problem. „Kod nas sukob interesa i korupcija nisu izuzetak, nego pravilo. To je postao način funkcionisanja sistema“, upozorio je.
Raguž poručuje da zakon ne smije biti samo politički alibi. „Ne trebaju nam alibi-zakoni i alibi-inicijative. Potrebni su nam zakoni koji će se stvarno primjenjivati“, naglasio je.
Kritikuje ideju da Centralna izborna komisija ima ključnu ulogu u borbi protiv političke korupcije. „Oslanjati se na Centralnu izbornu komisiju u borbi protiv političke korupcije je kao dati vuku da čuva ovce. To tijelo nije nezavisno jer ga imenuju političke stranke“, rekao je.
