Sud u Mostaru poništio okolišnu dozvolu za solarnu elektranu kod Jasenjana

Kantonalni sud u Mostaru uvažio je tužbu Jedinstvene lovačke organizacije „Lovac“ Mostar i poništio okolišnu dozvolu izdatu kompaniji „HL001 Group“ Mostar za izgradnju fotonaponske elektrane „HL48“ na lokalitetu Jasenjani, javlja Hercegovina.info.

Sudskom presudom poništeno je rješenje Ministarstva trgovine, turizma i zaštite okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona, a predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.

Riječ je o upravnom sporu koji je pokrenula JLO „Lovac“ Mostar protiv Žalbenog vijeća Vlade HNK i resornog ministarstva. Iz lovačke organizacije navode da presuda predstavlja značajan korak u zaštiti lovišta, prirodnih staništa i prava korisnika lovišta u postupcima koji se odnose na zaštitu okoliša.

Tokom postupka investitor je osporavao pravo lovačke organizacije da pokrene spor, tvrdeći da nema pravni interes u vezi sa zemljištem na kojem je planirana gradnja elektrane.

Međutim, Kantonalni sud u Mostaru odbacio je takve navode. U obrazloženju presude istaknuto je da JLO „Lovac“ Mostar, na osnovu ugovora o zakupu privredno-sportskog lovišta „Prenj-Velež“, kao i Zakona o lovstvu Federacije BiH i Zakona o zaštiti okoliša HNK, ima zakonski osnov da učestvuje u postupcima donošenja odluka koje mogu imati uticaj na okoliš i prirodna staništa divljači.

Sud je utvrdio da su nadležni organi prilikom donošenja rješenja počinili bitne povrede postupka te da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

Kao jedan od ključnih problema izdvojeno je to što je investitor na istom lokalitetu planirao gradnju ukupno 30 fotonaponskih elektrana, svake pojedinačne snage 990 kilovata.

Prema ocjeni suda, postojala je obaveza da se detaljno ispita da li je riječ o jedinstvenom projektu koji je podijeljen na više manjih cjelina kako bi pojedinačne elektrane ostale ispod granice od jednog megavata, čime bi se izbjegla nadležnost Federacije BiH i primjena strožijih okolišnih procedura.

U presudi se navodi i da elaborat zaštite okoliša nije sagledavao ukupni uticaj kompletnog planiranog kompleksa na biljni i životinjski svijet, nego se odnosio isključivo na elektranu „HL48“.

Sud je također zaključio da propisane mjere zaštite okoliša nisu bile dovoljno precizne ni konkretne. Posebno je naglašeno da nisu bile definisane obavezne mjere za slučaj prestanka rada postrojenja, uključujući vraćanje lokaliteta u prvobitno stanje.

Time je sud ukazao da okolišna dozvola ne može biti formalnost, već mora sadržavati jasno definisane i provodive mjere zaštite prirode i okoliša.

U ponovljenom postupku Ministarstvo trgovine, turizma i zaštite okoliša HNK morat će postupiti prema uputama suda, uključujući dodatno ispitivanje okolnosti pod kojima je podnesen veliki broj zahtjeva za gradnju elektrana na istoj lokaciji.

Od investitora bi mogao biti zatražen i novi elaborat zaštite okoliša koji će obuhvatiti uticaj kompletnog projekta, a ne samo pojedinačne elektrane.

Presuda otvara i šire pitanje načina odobravanja projekata obnovljivih izvora energije u Hercegovini, posebno na područjima koja imaju značaj za prirodna staništa i lovišta, ali i potvrđuje da korisnici lovišta imaju pravo učestvovati u postupcima koji se odnose na zaštitu okoliša i prostorne zahvate.