'Sarajevske suze: Razočarenja jednog plavog šljema'

„Dešavanja u Sarajevu su njega veoma dojmila, on ovu knjigu naziva kao psihoterapijom i kao nekakav dug moralni da se oduži gradu, državi i narodu Bosne i Hercegovine“, naglasio je Adilović.

Patrick je tokom te godine vodio sekciju Vojne policije u Sarajevu, čije su misije bile veoma široke. Pored onih lijepih uspomena na braću po oružju, sjeća se i onih najstrašnijih. Kobnog 5. februara zadesio se na tržnici Markale i svjedočio masakru koji se desio. Prisjetio se i tog svjedočenja:

„Prolazio sam pored pijace, parkirao vozilo oko 300 metara dalje i prepoznao tri prijatelja na pijaci. Htio sam im se javiti, a tada je, tačno u 12:15 sati, došlo do snažne eksplozije. Nakon eksplozije pokušao sam im pomoći. Uz moje prijatelje bila je i žena koju sam držao za ruku dok je umirala. To mi je ostalo urezano u sjećanje zauvijek.“

Kultura sjećanja je veoma važna za buduće generacije kako bi danas mogli poznavati historiju svoje domovine i da strahote tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ne ponove. Patrick govori:

„Važnost pisanja o ovom ratu je u tome da se pokaže kako fanatizam, netolerancija i pretjerani nacionalizam manjine mogu dovesti do najgoreg. Bosanci, stanovnici Sarajeva, teže zajedničkom životu u harmoniji. Sjetimo se perioda prije Olimpijade, pa i mnogo ranije. Uostalom, na vrlo malom prostoru možete vidjeti džamiju, katedralu, pravoslavnu crkvu i sinagogu – pravi mali Jerusalim.“

Svoj povratak u Sarajevo, opisao je kao posjetu ispunjenu mnogim emocijama. Kaže da je Sarajevo grad ljubavi za sve te ističe da nije bilo jednostavno, ali najviše ga je usrećio ponovni susret sa Ensadom, njegovom porodicom i činjenica da Sarajevo opet živi, multikulturno i puno života.

Mostovi prijateljstva, a ne mržnje

Ensad Adilović, njegov ratni drug, sada je bio u ulozi vodiča, prisjećajući se lijepih dana, uputio je poruku mladim ljudima:

„Poruka za mlade ljude, gradite mostove prijateljstva, a ne mostove mržnje. Niko od nas nije birao mjesto rođenja, roditelje niti vjeru. Bog je jedan, On određuje naše sudbine i moramo svakog poštovati. Naravno, dobronamjernog i miroljubivog.“, kaže Ensad.

Za kraj Patrick je poručio da mir i sloboda nikada nisu zauvijek zagarantovani te kao glavni motiv pisanja o svojim svjedočanstvima ističe ljubav koju je dobio iz Sarajeva i prijateljstvo rođeno pod opsadom koje živi i nakon 32 godine.