Tekst objavljen u The New York Postu donosi detaljnu priču o Dervisu Korkutu, glavnom bibliotekaru Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, koji je tokom Drugog svjetskog rata od nacističkih i ustaških snaga zaštitio jedan od najvrijednijih rukopisa na Balkanu — Sarajevsku Hagadu — i rizikovao svoj život kako bi sakrio mladu Jevrejku u vlastitoj kući.
Kada su 1941. godine nacističke trupe i njihove satelitske snage ušle u Sarajevo, grad je, koji je dugo bio poznat po mješovitom suživotu muslimana, Jevreja, Srba i Hrvata, ubrzo postao mjesto terora. Ustaše su, pod motom “očuvanja čistoće” nove države, brutalno progonile Jevreje i Srbe. Sinagoge su pljačkane i paljene, a historijske knjige i arhivi bili su ugroženi.
U Zemaljskom muzeju, među najdragocjenijim predmetima bila je Sarajevska Hagada, iluminirani rukopis iz 14. stoljeća nastao u Španiji, bogato ukrašen zlatnim listovima i skupim pigmentima. Kada je u proljeće 1942. godine u muzej došao nacistički general Johann Fortner da preuzme Hagadu, direktor muzeja, suočen s prijetnjom, morao je zatražiti pomoć Dervisa Korkuta kao prevodioca i čovjeka od povjerenja.
Direktor je Korkutu rekao upozorenje koje je ostalo zabilježeno: “Rizikovat ćeš život.” Upozorenje je bilo jasno — odbijanje zahtjeva nacista moglo je značiti smrtnu kaznu. Međutim, Korkut je znao da mora djelovati kako bi sačuvao Hagadu. On je rekao da je ta knjiga njegova odgovornost kao kustosa biblioteke i preuzeo ju je u svoj nadzor.
Kada je Fortner ušao u kancelariju i zatražio predaju Hagade riječima: “Molim vas, predajte mi Hagadu,” direktor je odgovorio pokušajem zavaravanja: “Ali, generale, jedan od vaših oficira već je došao ovdje i tražio Hagadu. Naravno, dao sam mu je.” Korkut je preveo riječi, a Fortner je uzvraćao pitanjem: “Koji oficir? Imenom!” Na to je odgovor bio: “Gospodine generale, nisam smatrao da je moje mjesto da tražim ime.”
