Do prije sedam ili osam godina bilo je gotovo pravilo da radnici u privatnom sektoru sa dozom zavisti gledaju na zaposlene u javnom, pišu Vijesti.ba.
Još izraženije je to bilo u poratnim godinama, kada je sigurnost radnog mjesta u državnim institucijama značila stabilna primanja, redovne plate i određeni društveni status. Borba za “državne jasle” bila je presudna za profesionalni put mnogih.
Danas je slika znatno drugačija. Tržište se promijenilo, privatni sektor je ojačao i otvorio prostor za napredak, veću zaradu i lični razvoj zaposlenih. Uspjeh se sve više veže za one koji su se afirmisali u privatnom sektoru, gdje znanje i rezultati imaju veću težinu nego sama sigurnost radnog mjesta.
I to je pokazatelj da je ovaj sektor u BIH daleko bliže Zapadu, nego onaj državni. Jer, u savremenim zapadnim zemljama se privatni sektor posmatra kao ekonomski temelj države, glavni pokretač ekonomije. Njegova prednost proizlazi iz tržišta, opstaju oni koji se prilagođavaju i unapređuju.
Za razliku od toga, javni sektor u mnogim sistemima, posebno u Bosni i Hercegovini, pokazuje hroničnu tromost. Zakoni i pravilnici se ne mijenjaju godinama, dok se globalna ekonomija transformiše iz dana u dan.
