Napustio nas je još jedan veliki čovjek

Smrt američkog stručnjaka za osmansko kulturno nasljeđe Andrása Riedlmayera predstavlja veliki gubitak za akademsku zajednicu i sve koji se bave očuvanjem kulturne baštine, saopćio je Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu.

Iz Instituta su naveli da su „duboko ožalošćeni viješću o smrti prijatelja Orijentalnog instituta“ Riedlmayera, koji je preminuo u 79. godini.

Riedlmayer je bio dugogodišnji direktor Dokumentacijskog centra za islamsku arhitekturu programa Aga Khan na Univerzitetu Harvard i jedan od međunarodno priznatih stručnjaka za historiju i kulturu osmanskog Balkana. Posebno je ostao poznat po višedecenijskom radu na dokumentovanju razaranja biblioteka, arhiva i vjerskih objekata u Bosni i Hercegovini tokom rata 1992–1995, kao i po inicijativama za njihovu obnovu.

Kako je navedeno u saopćenju Orijentalnog instituta, Riedlmayer je bio stručni svjedok pred međunarodnim sudovima o sistemskom uništavanju kulturne baštine u Bosni i Hercegovini tokom rata, ali i na Kosovu. Bio je jedan od pokretača projekta Bosnian Manuscript Ingathering Project, čiji je cilj bio obnova rukopisne zbirke Orijentalnog instituta u Sarajevu, uništene 17. maja 1992. godine kada je zgrada Instituta pogođena fosfornom granatom, pri čemu su izgubljene hiljade arapskih, osmanskih, perzijskih i bosanskih rukopisa.

„Naučni i moralni doprinos Andrása Riedlmayera ostavio je dubok trag u borbi za istinu, pravdu i očuvanje kulturnog pamćenja“, navodi se u saopćenju.

Riedlmayer je radio kao bibliograf islamske umjetnosti i arhitekture u harvardskoj biblioteci od 1985. godine. Njegovo istraživačko interesovanje obuhvatalo je područja bivšeg Osmanskog carstva, uključujući Bliski istok, Balkan i dijelove Mađarske, gdje je rođen.

Govoreći o uništavanju kulturne baštine tokom ratova, Riedlmayer je ranije upozoravao da takva razaranja predstavljaju pokušaj brisanja identiteta naroda.

„Nepotrebno i namjerno uništavanje kulturne baštine je zločin koji proizlazi iz želje ne samo da se ubiju pojedinci koji su dio etničke ili vjerske skupine, nego da se izbriše njihovo postojanje. Uklonite sve dokaze da su ikada bili tamo i ne dajte im razlog da se vrate“, isticao je.

O njegovom radu ranije je pisao i Harvard Gazette, navodeći da je spaljivanje Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine u Sarajevu u augustu 1992. godine, kada je uništeno gotovo dva miliona knjiga i rukopisa, bio događaj koji ga je trajno usmjerio na dokumentovanje ratnih razaranja kulturnog nasljeđa na Balkanu.

Tokom narednih decenija Riedlmayer je dokumentovao razaranja više od stotinu vjerskih i kulturnih objekata u regionu, prikupljajući fotografije, zapise i ostatke uništenih rukopisa. Njegovi nalazi korišteni su kao dokazni materijal u postupcima pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

Svjedočio je u nizu međunarodnih suđenja protiv zvaničnika optuženih za ratne zločine, uključujući procese povezane s politikama koje su dovele do etničkog čišćenja. Njegov rad doprinio je da se uništavanje kulturne baštine prvi put u međunarodnoj pravnoj praksi sistemski tretira kao ratni zločin.

Bivši tužilac ICTY-a i profesor prava na Harvardu Alex Whiting ranije je ocijenio da je Riedlmayerova dokumentacija pomogla da se promijeni način na koji se posmatraju ratna razaranja, naglašavajući da uništavanje kulturnih i vjerskih objekata predstavlja napad na identitet i postojanje čitavih zajednica.

Riedlmayer je tokom svojih istraživanja boravio na Balkanu krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, gdje je dokumentovao posljedice ratnih razaranja i sarađivao s lokalnim zajednicama na očuvanju kulturnog nasljeđa. Prikupljena dokumentacija danas je dostupna istraživačima u specijalnim zbirkama Harvardove biblioteke.

Iz Orijentalnog instituta ističu da je njegov rad imao neprocjenjiv značaj za očuvanje kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine i regiona.

„Njegova smrt predstavlja veliki gubitak za akademsku zajednicu i sve koji cijene kulturu i ljudsko dostojanstvo“, naveli su iz Instituta.