Srbija i Crna Gora su u aprilu 1992. godine objedinjene u Saveznu Republiku Jugoslaviju, koja je u sastavu svojih vojnih snaga, u svrhu prikrivanja agresije na BiH uspostavila paravojsku - Vojsku Republike Srpske“. Isto je uradila i Hrvatska uspostavom "Hrvatskog vijeća odbrane". Ove činjenice kasnije su dokazane kroz brojne presude pred Međunarodnim tribunalom u Hagu. Isti Sud je dokazao da su Slobodan Milošević i Franjo Tuđman donosili glavne državne odluke o započinjanju, vođenju i prekidu rata u BiH. Republika BiH i njena Armija su za neprijatelje imali profašističke ideologije, politike i vojske.
Priznanje antifašističkoj borbi
S druge strane, o antifašističkoj borbi Armije RBiH najbolje svjedoči vojna parada povodom Dana pobjede i proslave pedesete godišnjice od pobjede Evrope nad fašizmom u Parizu 1995. godine. Tada je Bosna i Hercegovina, odnosno njena Armija, dobila poziv da učestvuje u vojnoj paradi, a čast da nosi zastavu Bosne i Hercegovine pripala je proslavljenom komandatu 41. mostarske slavne i viteške brigade Semiru Drljeviću Lovcu.
Učešćem na vojnoj paradi u Parizu tog dana Armija Republike Bosne i Hercegovine je dobila priznanje za borbu koju je vodila, te za razliku od drugih vojnih formacija u Bosni i Hercegovini postala dio evropske antifašističke porodice. Tada je cijeli svijet aplaudirao antifašističkoj borbi male zemlje koja se suprotstavila probuđenim avetima fašizma.
Armija RBIH je u svojoj borbi napravila niz nevjerojatnih podviga, od među kojima Operacija Vlašić, Sloboda 94, Deblokada Mostara, odbrane Gradačca, Maglaja, Teočaka...
Adil Bešić, Izet Nanić, Mehdin Hodžić, Hajrudin Mešić, Nesib Malkić, Safet Hadžić, Safet Zajko, Enver Šehović i Midhad Hujdur, su devet branilaca za državu i slobodu BiH i svih njenih građana, koji su posthumno odlikovani najvećim ratnim priznanjem – Ordenom heroja oslobodilačkog rata.
Opstankom Bosne i Hercegovine, Armija RBiH je izvojevala svoju najveću pobjedu!
