Za sada se malo toga može učiniti da se poboljšaju činjenice. Bosanski entitet koji je Dodik tada vodio kao predsjednik, Rs, angažovala je 2025. godine svitu američkih lobista, uključujući osuđene kriminalce (koje je predsjednik Donald Trump pomilovao) Roda Blagojevicha i Michaela Flynna, po cijeni od 100.000 dolara mjesečno novca bosanskih poreskih obveznika samo za Flynna. Ukupan iznos koji je Dodikova vlada potrošila na lobiranje od strane raznih firmi za ublažavanje sankcija američke vlade mogao bi se mjeriti milionima dolara.
Dodik je ubrzo osigurao ublažavanje američkih sankcija za sebe i praktično cijeli svoj režim, očigledno u zamjenu za mirno prihvatanje njegovog smjene s dužnosti i za obećanje da će smanjiti napade na ustavni poredak zemlje. To je kategorička politička pobjeda deklariranog protivnika ujedinjene bosanske države i, što je možda još važnije za Trumpovu administraciju, za dugogodišnjeg antiameričkog agitatora.
Ali Sjedinjene Države ostaju nezamjenjiv sagovornik za Bosnu. Sjedinjene Države su arhitekta bosanskog ustava putem Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine kojim je okončan četverogodišnji rat (ustav je aneks sporazuma). A Sjedinjene Države ostaju glavni – ako ne i isključivi – garant istog. EU, čije članstvo i dalje predstavlja cilj lidera u Sarajevu, nedostaje sposobnost da djeluje koherentno u regiji, dijelom zbog blokada država članica povezanih s Dodikom, poput Mađarske i Hrvatske. Stoga, održavanje bliskih veza s Vašingtonom ostaje imperativ za Sarajevo.
Amerika već dugo nije imala puno interesa za bosanske probleme. Bidenova administracija je podržala značajno smanjenje najgorih sektaških dimenzija režima etničke podjele vlasti u zemlji 2022. i 2023. godine podržavajući izmjene izbornog zakona Federacije BiH od strane visokog predstavnika Christiana Schmidta, a Trumpova administracija ima očigledan stepen ideološke simpatije prema Dodiku i njegovim saveznicima hrvatskim nacionalistima. I Dodik i njegov politički partner Dragan Čović (bosanski Hrvat), vjeruju da "kršćansko-nacionalistička" orijentacija segmenata Trumpove administracije koristi njihovim vlastitim sektaškim ciljevima, posebno ako uspiju lažno prikazati većinu stanovništva Bosne, Bošnjake (umjerene, liberalne muslimane), kao latentne islamističke radikale. Naprotiv, libertarijanski Cato institut, na primjer, nazvao je Bosnu "najslobodnijom zemljom sa muslimanskom većinom na svijetu".
Hitna potreba za novim pristupom
Za većinu stanovništva Bosne – i bošnjačku zajednicu i druge koji su generalno posvećeni njenoj državnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu – postoji hitna potreba da se osmisli strategija za novi pristup u ophođenju sa američkim kolegama, i republikancima i demokratama. Široko transakcijska orijentacija Trumpove administracije na međunarodne poslove može ponuditi odgovarajući temelj za pokretanje takvog novog pristupa.
Američka ambasada u Sarajevu jasno je stavila do znanja da je njen fokus u Bosni poslovanje: želi udio u energetskom sektoru zemlje, posebno u plinovodu Južna interkonekcija, i želi pojednostaviti pristup američkih multinacionalnih kompanija i drugih investitora maloj, ali rastućoj tržišnoj ekonomiji Bosne. Obje želje bi bosanski zvaničnici trebali spremno prihvatiti.
Nažalost, značajne političke i regulatorne prepreke i dalje postoje u vezi s izgradnjom gasovoda. A zakonodavne reforme potrebne za poboljšanje uvjeta za investitore dugo se blokiraju od strane sektaških stranaka srpskih i hrvatskih tvrdolinijaša, koji se vjerovatno boje da će svaka racionalizacija javne uprave zemlje potkopati njihovu političku poziciju.
Ono što je potrebno onima koji slijede novi pristup odnosima SAD-a i Bosne jeste kredibilan, veliki projekt podržan od strane SAD-a, koji uživa dvostranačku podršku u Sjedinjenim Državama i koji se može relativno brzo realizirati i koji Dodik i ostali ne mogu sabotirati.
Inicijativa koja trenutno ispunjava sve te kriterije je predložena izgradnja Svjetskog trgovinskog centra u Sarajevu, čiji je glavni investitor sarajevski investitor MDC. Bosanska firma, vodeći igrač u nedavnoj obnovi Sarajeva, procjenjuje vrijednost projekta na oko 150 miliona dolara. To bi bila prva podružnica na Zapadnom Balkanu za Udruženje svjetskih trgovinskih centara, mrežu od 300 takvih lokacija u 100 zemalja koja posjeduje zaštitne znakove "Svjetski trgovinski centar" i "WTC". Kada bude realizovan, sarajevski kompleks bi služio kao snažan simbol posvećenosti zemlje integraciji u globalnu tržišnu ekonomiju i pokazao da su Sarajevo i Bosna „otvoreni za poslovanje“.
Potencijal za obnovu?
Dobra vijest je da je projekat, objavljen u novembru 2024. godine, pozitivno primljen ne samo od prethodne Bidenove administracije i Vlade Federacije BiH, već i od sadašnje Trumpove administracije. Loša vijest je da se od tada premalo toga dogodilo zbog poznatog letargičnog tempa regulatornih tijela u Sarajevu. Izgradnja predloženog centra još nije počela, iako i američki i bosanski zvaničnici insistiraju da je to prioritet.
Bosanski zvaničnici trebali bi shvatiti moć brenda WTC povezanog s otpornošću i poduzetničkim etosom. Nastao je s tornjevima blizancima u New Yorku koji su uništeni tokom terorističkih napada 11. septembra, ali se i dalje nastavlja širiti širom svijeta.
Ta priča o obnovi trebala bi posebno odjeknuti kod Bosanaca, koji bolje od većine znaju šta znači obnoviti i pobijediti suočeni s terorom i agresijom. Ali veza ovdje nije čisto simbolična. Svjetski trgovinski centar u Sarajevu mogao bi biti kamen temeljac za novu eru u bosanskoj vanjskoj politici, koju ne bi vodili sklerotični sektaši u zemlji, već njeni inovatori – vanjska politika čiji je prvi princip otvaranje Bosne prema svijetu i pretvaranje Bosne u destinaciju za globalni kapital. A taj kapital bi mogao potaknuti upravo onu vrstu političkih i ekonomskih reformi potrebne za pristupanje Bosne EU i NATO-u.
Zauzvrat, i bosanska javnost i njihovi američki partneri će otkriti da, ako se ovaj projekat brzo realizuje, početna vrijednost WTC-a u Sarajevu od 150 miliona dolara uskoro može naglo porasti. Uostalom, američki kompanija Regulus Global, koja radi sa američkom vojskom, nedavno je također ponudio ulaganje od 100 miliona dolara u modernizaciju fabrike za proizvodnju municije Pretis u Bosni, pored svojih postojećih udjela u toj fabrici i drugom lokalnom proizvođaču municije, Binasu, koji su trenutno u većinskom vlasništvu Federacije BiH. Zajedno sa WTC-om u Sarajevu, to bi bilo više od četvrt milijarde dolara investicija podržanih od strane Amerike koje bi se mogle realizovati u narednoj godini ili dvije.
Ako uspiju iskoristiti ovu generacijsku priliku, bosanski zvaničnici – posebno oni posvećeni naporima zemlje za integraciju u EU i NATO – vidjet će da je razgovor s američkim i evropskim donosiocima odluka kada su domaćini značajnih komercijalnih aktivnosti njihovih industrijskih titana drugačiji razgovor od molbe za pomoć.
Ali da bi imali priliku za taj novi razgovor, zvaničnici i regulatori u Sarajevu moraju brzo djelovati kako bi odobrili projekat WTC-a i što prije započeli gradnju. Jer Dodik i njegovi saputnici su već mnog ispred u svojim naporima da dobiju podršku ključnih zvaničnika u Vašingtonu za svoju zlonamjernu agendu.
