Živjeti u skladu s prirodom i naučiti cijeniti svaki oblik života, nešto je čemu bismo svi trebali težiti. Kao djeca naučimo voljeti i brinuti se o životinjama, što često kada odrastemo zaboravimo. Ipak, Amer Beganović (45) iz Zenice, u Bosni i Hercegovini, od djetinjstva brine o životinjama, a danas su neodvojiv dio njegovog života.
Beganović svaku od blizu 500 životinja zna po imenu, rado im se odaziva i posvećuje im mnogo pažnje i brige. A, one mu odgovaraju jednakom ljubavlju i pažnjom.
Iako je riječ o vrlo različitim životinjama, ipak su u pitanju 22 vrste, naučile su živjeti u skladu, ne smetajući jedna drugoj, svjesne da ima dovoljno mjesta i hrane za sve. Nešto što su pojedini ljudi u današnjem vremenu zaboravili pa često dolaze u sukob jedni s drugima.
U mini zoološkom vrtu Smet na Smetovima, kod Zenice, životinje žive u harmoniji bez obzira na to što su različite.
Zoološki vrt posjećuju djeca, ali i odrasli
Ovaj mini zoološki vrt, udaljen nekoliko kilometara od Zenice, često posjećuju djeca, ali i odrasli iz svih dijelova BiH, a nerijetko su gosti i strani turisti.
Među posjetiocima su i mnogi na koje ovaj mini zoološki vrt djeluje terapeutski. Ovaj prostor je u potpunosti prilagođen životinjama, a Beganović, iako nema dovoljnu podršku nadležnih institucija, uvijek nastoji životinjama omogućiti što bolje uslove, pa čak i ako žrtvuje svoj san i slobodno vrijeme.
Cilj je jedan – pomoći životinjama i ljudima, te podsjetiti čovjeka na koji se način odnositi prema životinjama.
Beganović, koji je vlasnik i osnivač konjičkog kluba s mini zoološkim vrtom Smet, s projektom je krenuo prije tri godine, iako je od djetinjstva uvijek brinuo o životinjama, ali u značajno manjem obimu.
Prije tri godine nabavio je psa kako bi čuvao vikendicu, ali ga Beganović nije želio ostavljati samog pogotovo u zimskom periodu, pa mu je odlučio praviti društvo. Nabavio je nekoliko kokoški, a potom su prijatelji i poznanici počeli donositi pačiće, piliće, patke, guske, zečeve, pse, mačke, paunove, ćurke... zatim je nabavio koze i jarca, janjad, magaricu i magarca.
”Potom je došla kobila sa ždrijebetom koja je bila ždrebna i sad imamo i njeno ždrijebe koje je sad već odraslo. Nakon toga se pojavila potreba da kupimo još jednog konja jer imamo i školu jahanja, jahanje za djecu s posebnim potrebama. Tako da uvijek nešto novo moramo nabavljati da bi to bilo interesantno“, rekao je Beganović u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
U mini zoološkom vrtu, gdje se o životinjama uglavnom brine sam, iako povremeno ima pomoć, postoji i mogućnost vožnje kočija što je posebno zanimljivo djeci.
”Mnoge životinje su došle tu, koje su udomljene, a puno njih je i spašeno od nesavjesnih vlasnika i ljudi koji su im naudili u prirodi. Spasili smo labudove, jedan je nastradao od strane čovjeka, a drugi od pasa lutalica. Uvijek nečega novog ima kod nas”, rekao je Beganović.
Dodao je kako su nabavili i jelene, jer su željeli imati i divljač, uz napomenu da posjeduju potrebne dozvole, a i u stalnom je kontaktu s veterinarima i nadležnim institucijama.
Beganović se posebno brine i o mladoj ozlijeđenoj vrani, te drugim životinjama kojima nastoji pomoći kako bi se mogle vratiti u prirodu, ukoliko je to moguće, ili ostati kod njega, kako im čovjek ili druge životinje ne bi naudile.
Potrebna veća finansijska podrška nadležnih institucija
U fizičkim poslovima mu pomažu volonteri nevladinih organizacija. Ipak, finansijsku pomoć nema, već sva sredstva izdvaja sam uz pomoć majke, ili u vidu dobrovoljnih priloga posjetilaca. U prosjeku za hranu životinjama, mjesečno mu je potrebno nekoliko hiljada konvertibilnih maraka (KM).
Ulaz u mini zoološki vrt se ne naplaćuje već posjetioci mogu ostaviti prilog koliko žele.
”Smatram da nisu svi u mogućnosti ni tu simboličnu jednu KM dati, jer imate roditelja kojima djeca vole životinje, a nemaju mogućnost da plate ulaz. Onda jedni druge nekako refundiraju. Jedni ostave malo više, nema onih što ne ostave ništa”, kaže Beganović.
Upitan za reakciju djece prilikom dolaska na farmu, Beganović kaže kako mnoga djeca osjećaju strah od pojedinih životinja, za što su odgovorni roditelji.
”Sva djeca se rađaju bez straha i zlobnosti, ali u odrastanju roditelji kako ih plaše: 'Pazi, eto psa, mačke…', ta djeca uvijek imaju neki strah. Imate djece sa strahom od kokoši, pasa, konja, mačke, patke… Imate djece koja se svega boje“, rekao je Beganović.
Upravo u Smetu i djeca, ali i odrasli, ostvaruju kontakt s prijateljski nastrojenim životinjama, kako bi se oslobodili strahova koje imaju od jedne ili više vrsta životinja, zbog čega ovo mjesto upravo djeluje i terapeutski.
Da bi sve životinje imale adekvatnu brigu i bile site, Beganović ustaje u četiri sata ujutru, a već kroz pola sata počinje s prvim hranjenjem životinja. Fizičke poslove završava oko 23 sata, ali nastavlja razmišljati o životinjama, pogotovo onima koje su ozlijeđene i koje trebaju dodatnu brigu. Svaki slobodan trenutak koristi za čitanje adekvatnog štiva i kontakt sa stručnjacima, prvenstveno Veterinarskog fakulteta Sarajevo, kako bi se uvjerio da životinje imaju najbolje moguće uslove, jer brigu i ljubav zasigurno imaju.
Ipak, Beganović je svjestan da ove životinje koje su tu mogu mnogo pomoći i zajednici, pogotovo djeci koja se obrazuju u stručnim školama, pretežno za veterinara, kako bi znala pružiti adekvatnu pomoć kada im to u budućnosti bude potrebno.
Nada se da će nadležne institucije, pogotovo ministarstava obrazovanja u BiH, razmotriti prijedlog da djeca u njegovom zoološkom vrtu imaju praksu jer je za takvu vrstu obrazovanja i usavršavanja bitan kontakt sa životinjama.
Mnoge životinje se kreću slobodno i ostvaruju kontakt s ljudima
Česti posjetioci su i djeca iz vrtića, a među njima su i oni koji se ranije nisu često susretali sa mnogim životinjskim vrstama koje mogu vidjeti u ovom vrtu.
”Životinje nisu zatvorene, one slobodno hodaju oko vas. Druže se s djecom, što je djeci najinteresantnije. Na taj način djeca gube strah od životinja, i odrasli, jer imate mnoge odrasle ljude koji se boje svega”, rekao je Beganović.
Mnogi ga kontaktiraju u nadi da će moći pomoći određenoj životinji, a ukoliko je moguće kasnije će je vratiti u prirodu.
”Imali smo situaciju sa sovom i jastrebom, oboje su imali povrijeđena krila, izliječili smo ih i oni su se vratili. Neka ih u prirodi i nema potrebe da budu u kavezima. Ali, ima tako situacija kada se neka životinja ne može vratiti u prirodu, poput labuda kojem je amputirano krilo. On mora ostati tu i moramo se i dalje brinuti za njega, a moje preglede ima gotovo svakodnevno. Imamo i dva-tri veterinara u Zenici s kojima često komuniciram, a najviše komuniciram s Veterinarskim fakultetom u Sarajevu”, ističe Beganović.
Pojašnjava kako i životinje koje su u ograđenim prostorima u mini zoološkom vrtu, nisu ograđene da ne bi pobjegle, već da bi bile sačuvane od prirodnih neprijatelja.
”Ta labudica koja je tu može odletjeti kad hoće. Oni su samo ograđeni radi njihove sigurnosti radi drugih životinja, da ih druge životinje ne bi napale”, rekao je Beganović.
Pozvao je sve ljude u BiH i šire da posjete ovo mjesto, pogotovo one koji se boje određenih životinja, jer je savršeno mjesto za prevazilaženje tog straha, uživaju i druže se sa životinjama te se prisjete njihovog značaja.
