Rijeku Unu ne treba čuvati od ljudi, već učiti ljude da čuvaju Unu“, govorio je Boško Marjanović, osnivač Unskih smaragda. Danas, dok stručnjaci istražuju 71 kilometar gornjeg toka Une, od granice s Hrvatskom do Bihać, ova misao dobija novu težinu.
Pitanje više nije samo koliko volimo Unu, nego koliko je zaista štitimo. Na dionici od državne granice do Bihaća, Nacionalni park Una uz akademsku podršku provodi detaljno istraživanje pritisaka i potencijalnih zagađivača. Riječ je o prvom sistematskom prikupljanju egzaktnih podataka koji će pokazati u kakvom je stanju rijeka Una.
Vršilac dužnosti ravnatelja Nacionalnog parka Una Alen Zulić ističe da je cilj projekta suočiti se i s eventualno nepovoljnim nalazima.
„Sretni smo što smo uspjeli svi zajedno u ovom projektu, što ćemo pokazati i možda neke negativne rezultate, ali koji će ipak biti dijagnoza i nešto sa čim ćemo moći izići kako treba i spasiti ono što je najvrijednije na ovom cijelom prostoru“, kazao je Zulić.
Gornji tok Une suočava se s ozbiljnim pritiscima. Obale se zauzimaju i betoniraju, a različite ljudske aktivnosti narušavaju prirodnu ravnotežu riječnog ekosistema. Profesorica Vildana Alibabić, voditeljica projekta s Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, upozorava da je na pojedinim lokacijama već upaljen crveni alarm.
