Poznati izraelski historičar i filozof Yuval Noah Harari, koji je napisao bestselere "Sapiens: Kratka historija čovječanstva" i "Homo Deus: Kratka historija sutrašnjice", objavio je analizu u Financial Timesu u kojoj pojašnjava zašto je Ukrajina ta koja pobjeđuje u ratu i da je Rusija već izgubila ključnu bitku.
Na početku analize, on navodi da "suprotno narativu koji promoviše ruska propaganda, Ukrajina je do sada pobjeđivala u ratu".
"Čak je i američki predsjednik Donald Trump, koji je u februaru 2025. godine održao predavanje ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom da mora popustiti pred ruskim zahtjevima jer 'nemate karte', ove sedmice izjavio da je 'Ukrajina, uz podršku Evropske unije, u poziciji da se bori i pobjedi'", podsjetio je.
On navodi da se Ukrajina 2014. kada joj je oduzet Krim i 2022. kada je počeo rat činila bespomoćnom i da su mnogi posmatrači širom svijeta očekivali da će Rusija osvojiti Kijev i odlučno poraziti ukrajinsku vojsku u nekoliko dana, ali da su Ukrajinci pokazali spremnost da se bore.
"Zelenski je odlučio ostati u Kijevu i boriti se, navodno rekavši Amerikancima: 'Treba mi municija, a ne prijevoz'. Nadjačane ukrajinske snage zapanjile su svijet odbijanjem ruskog napada na Kijev. Ukrajinska vojska je potom izvela kontranapad krajem ljeta 2022. godine, izvojevala dvije velike pobjede u regijama Harkov i Herson i oslobodila veći dio teritorije koju su Rusi osvojili u prvoj fazi svoje invazije. Od tada, uprkos ograničenim dobicima obje strane, linija fronta se nije mnogo pomjerila. Rusi pokušavaju stvoriti utisak da neumoljivo napreduju, ali činjenica je da od proljeća 2022. nisu uspjeli osvojiti nijedan cilj od većeg strateškog značaja poput gradova Kijev, Harkov ili Herson", analizira Harari.
Veliki ruski gubici u odnosu na neznačajan dobitak
Dalje naglašava da je u 2025. godini, uz cijenu od oko 200.000 do 300.000 poginulih i ranjenih vojnika, ruska vojska do sada uspjela zauzeti samo uzak dio pogranične zone koji, prema njegovim najpouzdanijim izvorima, iznosi oko 0,6 posto ukupne teritorije Ukrajine.
"Tempom kojim su išli 2025. godine, Rusima bi teoretski trebalo oko 100 godina i desetine miliona žrtava da osvoje ostatak Ukrajine. U stvari, u augustu 2025. godine Rusija je kontrolirala manje teritorije Ukrajine nego u augustu 2022. godine", naglašava on.
Kazao je da takvo stanje ruske vojske podsjeća na zapadni front u Prvom svjetskom ratu kada su generali žrtvovali desetine hiljada vojnika kako bi osvojili nekoliko kilometara blatnjavih ruševina.
"Patriotske novine često su skrivale razmjere takvih ludosti štampajući mape koje su navodno prikazivale velike napredak. Ali najvažniji podatak na tim mapama bio je njihov razmjer. Kao što je historičar Toby Thacker primijetio, novine o Prvom svjetskom ratu često su koristile namjerno veliku razmjeru što je 'napredak' činilo površno impresivnim, ali svaki pronicljivi čitalac mogao je vidjeti da je bio beznačajan. U mnogim novinama, tačni geografski detalji su direktno protivrječili stalnom izvještavanju o 'dobicima' i 'napretku'“. Isto je i sa najnovijim ruskim napretkom", upoređuje Harari.
Za Ukrajinu ističe da ima vojnog smisla da se taktički povlači i sačuva svoju snagu i živote svojih vojnika, dok istovremeno pušta Ruse da se iscrpe skupim napadima za beznačajne dobitke.
"Istina je da je Ukrajina uspjela da se bori protiv Rusije do zastoja. Kao što je nedavno napisao penzionisani australijski general-major Mick Ryan, kao da su SAD, više od tri godine nakon invazije na Irak 2003. godine, uspjele zauzeti samo 20 posto zemlje, a pritom su imale milion žrtava. Da li bi iko ovo smatrao američkom pobjedom?", upitao je.
Rusko podbacivanje na moru i u zraku
On navodi da je na moru ukrajinsko dostignuće bilo podjednako impresivno kao na kopnu.
"24. februara 2022. godine, ruska Crnomorska flota imala je potpunu pomorsku nadmoć, a činilo se da Ukrajina nema sredstava da joj se suprotstavi. Jedan od najpoznatijih incidenata tog dana dogodio se na Zmijskom ostrvu. Zastavni brod ruske Crnomorske flote, krstarica Moskva, poslala je radio poruku malom garnizonu, rekavši: 'Ja sam ruski ratni brod. Predlažem da položite oružje i predate se kako biste izbjegli krvoproliće i nepotrebne žrtve'. Kao odgovor, garnizon je poslao poruku: 'Ruski ratni brode, idi se je*i'", kazao je.
Zatim dodaje da, iako su Rusi brzo osvojili taj Zmijski otok, krajem juna 2022. godine Ukrajinci su ga ponovo zauzeli.
"Do tada su Moskva i brojni drugi ruski brodovi bili na dnu Crnog mora. Inovativnom upotrebom raketa i dronova, Ukrajinci su uspjeli neutralizirati rusku pomorsku nadmoć, promijenili samu prirodu pomorskog ratovanja i natjerali ono što je ostalo od ruske Crnomorske flote da traži sklonište u sigurnim lukama daleko od fronta", kazao je Harari.
Zatim pojašnjava kako je Rusija podbacila u zraku.
"Dok je Izrael u svom 12-dnevnom ratu protiv Irana u junu 2025. godine osvojio kontrolu nad iranskim nebom u roku od oko 36 sati bez gubitka ijedne letjelice s posadom, Rusija do sada nije uspjela preuzeti kontrolu nad ukrajinskim nebom. Ruske zračne snage pretrpjele su ogromne gubitke - ne samo u ukrajinskom napadu na rusku flotu strateških bombardera u junu. Rusija je reagirala oslanjajući se na rakete dugog dometa i dronove kako bi terorizirala ukrajinske gradove. Ukrajina se suzdržala od odgovora istom mjerom i uglavnom izbjegava udaranje po civilnim ciljevima u Rusiji, ali ukrajinski dronovi su pokazali znatnu sposobnost da pogode aerodrome i infrastrukturu, posebno rafinerije nafte, stotinama kilometara unutar Rusije", navodi on.
"Ukrajina je mogla pobijediti do kraja 2022."
Poznati historičar naglašava da su Ukrajinci sve postigli sami, bez ikakve vojne intervencije izvana.
"Do sada je jedina treća strana koja je direktno intervenirala u ratu Sjeverna Koreja, koja je poslala više od 10.000 vojnika da se bore za Rusiju. Zemlje NATO-a pružile su Ukrajini ogromnu podršku u oružju i drugim resursima, ali nijedna NATO trupa nije bila formalno uključena u stvarne borbe. Također treba napomenuti da su prije 24. februara 2022. i dugo nakon toga, zemlje NATO-a odbijale da Ukrajini dostave mnoge vrste sofisticiranijeg teškog naoružanja i ograničavale upotrebu drugih. Neka od ovih ograničenja su i dalje na snazi", kazao je.
Harari vjeruje da je Ukrajina mogla pobijediti do kraja 2022. godine da su dobili odgovarajuću vojnu pomoć.
"Posljedično, 2022. godine Ukrajinci su izvojevali pobjede u Kijevu, Harkovu i Hersonu samo sa ograničenim naoružanjem. Da su od početka dobili punu podršku, mogli su dobiti rat do kraja 2022. ili ljeta 2023. godine, prije nego što je Rusija mogla obnoviti svoju vojsku i ratnu ekonomiju", navodi.
Također kaže da i danas najslabija karika u ukrajinskoj odbrani leži "u glavama njenih zapadnih prijatelja".
Te glave, vjeruje Harari, Rusija sada iskorištava, preusmjeravajući medijsku pažnju na Amerikance i Evropljane.
"Pošto Rusija nije uspjela steći zračnu i pomorsku nadmoć niti probiti ukrajinsku odbranu na kopnu, ruska strategija nastoji zaobići ukrajinske pozicije napadajući volju Amerikanaca i Evropljana", kazao je.
Naglašava da se Rusi nadaju da će Amerikanci i Evropljani izgubiti hrabrost, povući podršku Ukrajini i prisiliti je na predaju ukoliko uspiju proširiti svoju propagandu da je ruska pobjeda neizbježna.
"Podlegavanje ovoj propagandi bit će katastrofa ne samo za Ukrajinu, već i za zemlje NATO-a koje bi izgubile veliki dio svog kredibiliteta, kao i svoju najbolju odbranu od rastućih ruskih prijetnji", kazao je.
Osvrnuo se na nedavne upade ruskih dronova u NATO zemlje, ističući da je to na površinu iznijelo snagu ukrajinskih vojnika i njihov veliki značaj za Evropu.
"Dok Rusija nastavlja širiti svoju vojsku i ratnu ekonomiju, Evropa se bori da se ponovo naoruža, ali u međuvremenu najveća i najiskusnija borbena sila koja stoji između ruske vojske i Varšave, Berlina ili Pariza je ukrajinska vojska. Poljska, njemačka i francuska vojska imaju po oko 200.000 vojnika, od kojih većina nikada nije vidjela borbu. Ukrajinska vojska, nasuprot tome, ima približno milion vojnika, od kojih su većina iskusni veterani. Nakon dvije sedmice u kojima smo vidjeli upade ruskih aviona u Estoniju i ruske dronove iznad Poljske i Rumunije (a možda i Danske), Evropljani bi trebali razmisliti o činjenici da ako Rusija sutra napadne Evropu, a SAD odluče da se ne miješaju u borbu, najveća vojna prednost Evrope bit će ukrajinska vojska. Američka vojska također ima mnogo toga za naučiti iz ukrajinskog iskustva na bojnom polju i najsavremenije industrije naoružanja. Posebno u oblasti ratovanja dronovima, ukrajinske inovacije i obilje podataka čine je svjetskim liderom. To je vjerovatno dio razloga zašto predsjednik Trump u posljednje vrijeme sve više podržava Ukrajinu. On voli podržavati pobjednike", napisao je Harari.
Putin nije uspio dokazati da ukrajinska nacija ne postoji
Historičar naglašava da, iako nije moguće predvidjeti šta će se dogoditi, može se već sada reći da Putin nije uspio postići svoj glavni ratni cilj.
"Nemoguće je reći kako će se rat razvijati, jer to zavisi od budućih odluka. Ali u jednom ključnom aspektu, ukrajinska pobjeda je već odlučujuća i nepovratna. Rat je nastavak politike drugim sredstvima. Rat ne dobija strana koja osvoji više zemlje, uništi više gradova ili ubije više ljudi. Rat dobija strana koja ostvari svoje političke ciljeve. A u Ukrajini je već jasno da Putin nije uspio postići svoj glavni ratni cilj - uništenje ukrajinske nacije", poručio je Harari.
Podsjetio je da je Putin u mnogim svojim govorima i esejima tvrdio da Ukrajina nikada nije bila prava nacija.
"To je, na primjer, bila glavna poruka njegovog dugog eseja pod naslovom 'O historijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca', koji je objavio u julu 2021. Prema Putinu, Ukrajina je bila lažni entitet, koji su strane sile podsticale kao taktiku za slabljenje Rusije. Putin je pokrenuo rat kako bi svijetu dokazao da ukrajinska nacija ne postoji, da su Ukrajinci zapravo Rusi i da bi, ako bi imali i najmanju šansu, Ukrajinci rado bili apsorbovani u Majku Rusiju", pojašnjava Harari.
No, Putin je ratom samo uspio pokazati da nije u pravu.
"Niko ne zna koliko će još ljudi umrijeti zbog Putinovih zabluda i ambicija, ali jedna stvar koja je cijelom svijetu jasno stavljena do znanja je da je Ukrajina vrlo stvarna nacija i da su milioni Ukrajinaca spremni boriti se svim silama da ostanu nezavisni od Rusije. Nacije nisu napravljene od grudvi zemlje ili kapi krvi. One su napravljene od priča, slika i sjećanja u ljudskim glavama. Bez obzira na to kako se rat bude odvijao u narednim mjesecima, sjećanje na rusku invaziju, ruske zločine i ukrajinske žrtve, nastavit će održavati ukrajinski patriotizam generacijama koje dolaze", zaključio je Harari u analizi za Financial Times.
