Piše: Jasmin Mujanović za JustSecurity
Pogled na to da se Milorad Dodik, bosanski Srbin i secesionista s podrškom Kremlja, prošle sedmice vratio u Vašington u zvaničnu posjetu, nakon što je veći dio protekle decenije proveo pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država, duboko zabrinjava. Dodik i njegov režim predstavljaju najmilitantniji element na Zapadnom Balkanu, zbog čega su administracija Baracka Obame, prva administracija Donalda Trumpa i administracija Joea Bidena uvele sankcije protiv njega i njegovih saradnika.
Sada, uprkos tome što je prošle godine smijenjen s funkcije na osnovu odluke Apelacionog vijeća Suda Bosne i Hercegovine zbog ignorisanja pravno obavezujućih odluka međunarodno imenovanog visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH, te uprkos zabranama ulaska koje su mu uvele brojne evropske države, Dodik više nije pod američkim sankcijama. Nije iznenađujuće što promjenu politike administracije Donalda Trumpa doživljava kao politički spas.
Ipak, za zagovornike pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji i NATO-u, u ovoj promjeni politike Bijele kuće možda postoji i prilika. Administracija Donalda Trumpa daje prioritet američkim ekonomskim i komercijalnim interesima u vanjskoj politici, a predloženi veliki trgovačko-poslovni centar u Sarajevu nudi mogućnost da se glavni grad transformiše u regionalno investicijsko i finansijsko središte pod prepoznatljivim američkim brendom „World Trade Center“. No, mogu li umjereni i vizionarski bosanskohercegovački lideri preuzeti inicijativu — prije nego što Dodik učvrsti svoju poziciju u Vašingtonu?
Za sada se malo toga može učiniti kako bi se ublažile postojeće činjenice. Entitet kojim je Dodik u to vrijeme predsjedavao, Rs, angažovao je 2025. godine niz američkih lobista, uključujući i osuđene osobe (koje je pomilovao predsjednik Donald Trump) Roda Blagojevicha i Michaela Flynna, po cijeni od 100.000 dolara mjesečno novca poreskih obveznika za Flynna. Ukupni iznos koji je Dodikova vlada potrošila na lobiranje radi ukidanja američkih sankcija mjeri se milionima dolara.
Dodik je ubrzo osigurao ukidanje američkih sankcija za sebe i praktično cijeli svoj režim, navodno u zamjenu za mirno prihvatanje smjene s funkcije i obećanje da će smanjiti napade na ustavni poredak zemlje. To predstavlja jasnu političku pobjedu deklarisanog protivnika jedinstvene bosanske države i, možda još važnije za administraciju Donalda Trumpa, dugogodišnjeg antiameričkog agitatora.
Međutim, Sjedinjene Američke Države i dalje su nezaobilazan partner za Bosnu i Hercegovinu. SAD su arhitekt Ustava BiH kroz Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine, kojim je okončan četverogodišnji rat (Ustav je aneks tog sporazuma). Također, SAD ostaju glavni — ako ne i jedini — garant tog poretka. Evropska unija, čije članstvo ostaje cilj lidera u Sarajevu, nema sposobnost koherentnog djelovanja u regionu, dijelom zbog blokada država članica bliskih Dodiku, poput Mađarske i Hrvatske. Stoga je održavanje bliskih veza s Vašingtonom od presudne važnosti za Sarajevo.
Amerika već duže vrijeme pokazuje ograničen interes za bosanskohercegovačka pitanja. Administracija Joea Bidena podržala je 2022. i 2023. godine značajno učvršćivanje najproblematičnijih sektaških aspekata etničkog sistema podjele vlasti, podržavajući intervencije visokog predstavnika Christiana Schmidta u izborni sistem Federacije BiH. Administracija Donalda Trumpa, s druge strane, pokazuje određeni stepen ideološke bliskosti s Dodikom i njegovim hrvatskim nacionalističkim saveznicima. I Dodik i njegov politički partner Dragan Čović vjeruju da „kršćansko-nacionalna“ orijentacija dijela administracije Donalda Trumpa pogoduje njihovim sektaškim ciljevima, posebno ako uspiju većinsko bošnjačko stanovništvo (umjerene, liberalne muslimane) lažno prikazati kao prikrivene islamističke radikale. Nasuprot tome, libertarijanski Cato institut Bosnu je nazvao „najslobodnijom zemljom s muslimanskom većinom na svijetu“.
Hitna potreba za novim pristupom
Za većinu stanovništva Bosne i Hercegovine — kako za bošnjačku zajednicu, tako i za sve druge koji su opredijeljeni za državnost, suverenitet i teritorijalni integritet zemlje — postoji hitna potreba za osmišljavanjem nove strategije odnosa s američkim partnerima, i republikancima i demokratama. Transakcijski pristup administracije Donalda Trumpa međunarodnim odnosima može ponuditi prostor za takvu novu strategiju.
